Criminal appeal dismissed; detention extended due to high risk of reoffending from alcohol and mental health issues.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the first-instance court's decision to extend pre-trial detention. The defendant, convicted of attempted murder, argued for release citing improved mental health and social status, but the court found no grounds to alter the detention order. The court upheld the extension because the defendant's combination of alcohol dependence, PTSD, and dementia created a concrete and immediate danger of reoffending, which outweighed the arguments regarding his current stability.
Legislator headnote
AI generatedZakon o kaznenom postupku (ZKP/08), članci 123. stavak 1. točka 3.; Drugostupanjski sud odbija žalbu na produljenje istražnog zatvora kada su utvrđene konkretne i neposredne opasnosti od ponavljanja djela, posebno uzimajući u obzir kombinaciju duševnih poremećaja i povijest prekršajne osuđenosti optuženika.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 502/13-4
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda, mr. sc. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, mr. sc. Branka Brkića i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. M., zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 19. studenog 2013. broj K-20/2013-6 o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 2. prosinca 2013.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba optuženog T. M. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi T. M. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi članka 34. KZ/11 te mu je na temelju članka 110. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od tri godine, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12. i 56/13., dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor protiv optuženog T. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 te je na temelju članka 124. stavka 3. ZKP/08 isključena mogućnost zamjene istražnog zatvora jamstvom.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik putem branitelja V. Š., odvjetnika iz K., zbog ,,svih žalbenih razloga“, dok iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i optuženika pusti na slobodu do pravomoćnog okončanja ovog kaznenog postupka.
Žalba nije osnovana.
Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da protiv optuženog T. M. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, a za svoju odluku je dao valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
Nepravomoćnom presudom optuženik je proglašen krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u svezi članka 34. KZ/11, pri čemu način počinjenja predmetnog djela ukazuje na upornost u protupravnom postupanju i visok stupanj kriminalne volje optuženika, posebice kada se uzme u obzir da je svog brata, oštećenog M. M., nakon verbalnog sukoba pokušao usmrtiti zadavši mu dva uboda nožem u trbuh i područje rebara,
II Kž 502/13-4
dok je smrtna posljedica otklonjena samo zahvaljujući pravovremeno pruženoj liječničkoj pomoći.
Nadalje, provedenim psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da optuženik ima potpuno razvijenu ovisnost o alkoholu, sada u fazi remisije, sa simptomima posttraumatskog stresnog poremećaja i početne demencije koja je posljedica ozljeda glave, dugogodišnjeg pijenja alkohola i epilepsije, zbog čega, uslijed kombiniranog učinka ta tri duševna poremećaja, kod optuženika postoji rizik od počinjenja novog djela.
Kada se uz izloženo ima na umu i to da je optuženik prekršajno osuđivana osoba, i to zbog počinjenja prekršaja protiv javnog reda i mira, kao i činjenica da živi u zajedničkom kućanstvu sa svojim bratom na čiju štetu je predmetno kazneno djelo počinjeno, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da sve izložene okolnosti u svojoj ukupnosti upućuju na postojanje konkretne i neposredne opasnosti da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti istovrsno ili slično kazneno djelo ili dovršiti pokušano kazneno djelo. Stoga je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 i nadalje opravdana kao nužna i jedina prikladna mjera otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.
Ispravnost takvog zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodima kojima se ukazuje na loš socijalni status optuženika, a time i na činjenicu da si on i nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka, ukoliko u konačnici bude upućen na izdržavanje kazne zatvora, neće biti u mogućnosti osigurati nov stambeni prostor već će i dalje živjeti u istom domaćinstvu s oštećenikom. Ovo stoga što se opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika ne odnosi samo na njegovog brata, već i na druge osobe s kojima bi eventualno mogao doći u kontakt, posebice s obzirom na to da iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da je optuženik, uslijed kombiniranog učinka navedena tri duševna poremećaja, sniženog praga tolerancije na alkoholizirano ponašanje kod drugih ljudi, sklon burnom reagiranju te sa slabijom mogućnošću kontrole svojih reakcija.
Imajući na umu značaj i kvalitetu iznesenih okolnosti, neosnovan je i žalbeni prigovor kojim se ističe da je dosadašnji boravak optuženika u istražnom zatvoru u trajanju šest mjeseci, u kojem razdoblju je on nastavio s apstinencijom od alkohola i stabilizirao svoje psihičko stanje, dovoljno utjecao na njega da shvati neprimjerenost inkriminiranog ponašanja.
Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu 2. prosinca 2013.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.
mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.