I Kž-367/2008-11 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 367/08-11

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Branka Brkića, dr. sc. Zdenka Konjića, mr. sc. Marijana Svedrovića i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. H., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi sa čl. 33. KZ, odlučujući o žalbi opt. D. H. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 29. siječnja 2008. broj K-103/06, u sjednici održanoj dana 16. rujna 2008., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića, te branitelja optuženika K. D., odvjetnika u R.,

r i j e š i o j e :

I Povodom opt. D. H., po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II.Uslijed odluke pod I žalba opt D. H. bespredmetna je.

III Protiv opt. D. H. produljuje se pritvor.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Rijeci broj K-103/06 od 29. siječnja 2008. opt. D. H. oglašen je krivim za kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u svezi sa čl. 33. KZ, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, u koju kaznu mu je temeljen čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme uhićenja, zadržavanja i pritvora od 14. srpnja 2006. pa nadalje.

Temeljem čl. 76. KZ prema opt. D. H. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od alkoholne ovisnosti, a optuženik je oslobođen troškova kaznenog postupka u cijelosti.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. D. H. po braniteljima M. Š. i K. D., odvjetnicima u R..

I Kž 367/08-11

Po branitelju M. Š. žalbu je podnio zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno preinači i optuženiku izrekne blaža kazna.

Žalba po branitelju K. D. podnesena je zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe, podredno da mu se izrekne blaža kazna.

Izjašnjavajući se o žalbi Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podneskom br.KŽ DO -719/08 od 13. svibnja 2008. predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića, te branitelja optuženika, K. D., odvjetnika u R., a u odsutnosti branitelja M. Š., odvjetnika u R., koji je o sjednici uredno obaviješten, te u odsutnosti optuženika koji je u pritvoru, a ima branitelja, pa vijeće nije našlo svrhovitim njegovo dovođenje na sjednicu (čl. 388.st. 5. ZKP-a).

Žalba optuženika bespredmetna je.

Naime, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, ovaj je drugostupanjski sud našao da je prvostupanjski sud počinio više vidova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. t. 11. ZKP na koju je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti i koja nužno dovodi do ukidanja pobijane presude.

Bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a ogleda se prije svega u proturječju izreka pobijane presude s razlozima iste. Optuženik je oglašen krivim da je kazneno djelo pokušaja ubojstva počinio s neizravnom namjerom, a u obrazloženju pobijane presude intelektualna komponenta namjere opisuje se riječima "…da je optuženik bio svjestan visokog rizika koji pucanjem četiri metka iz pištolja u vrata donosi…".

Formulacija koju koristi prvostupanjski sud da je "optuženik bio svjestan visokog rizika koje pucanje četiri metka iz pištolja u vrata donosi", nikako ne predstavlja razlog o intelektualnoj komponenti namjere na ubojstvo. Naime, kazneno djelo ubojstva s neizravnom namjerom čini onaj koji zna da poduzetom radnjom može prouzročiti smrt druge osobe i pristaje na takvu posljedicu. Prvostupanjski sud ne obrazlaže da li je optuženik znao da se oštećenica nalazi iza vrata, te ne obrazlaže da li je znao da je pucanjem kroz vrata može lišiti života, nego govori o visokom riziku koje pucanje kroz vrata može prouzročiti, što bi upućivalo na sasvim drugo i drugačije kazneno djelo.

Na taj su način o toj odlučnoj činjenici – intelektualnoj komponenti neizravne namjere – ujedno i izostali razlozi, a razlozi koje je dao prvostupanjski sud o obliku krivnje su nejasni, te u znatnoj mjeri proturječni i samoj izreci, što sve predstavlja više vidova označene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, na koje je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti i koje povrede nužno dovode do ukidanja pobijane presude.

Stoga će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud ponoviti izvedene dokaze, te izvršiti njihovu brižljivu ocjenu, kako bi sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio,

I Kž 367/08-11

kako one koje opredjeljuju biće djela i od utjecaja su na krivnju, tako i one činjenice koje su od utjecaja na kaznu, vodeći pri tome računa da je dužan obrazložiti i tzv. subjektivne činjenice koje opredjeljuju oblik krivnje.

Pritom prvostupanjski sud ima ovlast činjenični opis optužnice dopuniti i onim subjektivnim činjenicama koje opredjeljuju intelektualnu komponentu namjere, obzirom da intelektualnu komponentu namjere činjenični opis optužnice ne sadrži. Na taj način prvostupanjski sud neće povrijediti identitet optužbe niti prekoračiti optužbu obzirom da se optuženik tereti za postupanje s izravnom namjerom.

Od odgovora na pitanje da li je optuženik znao da se oštećenica nalazi iza ulaznih vrata i da je pucanjem u vrata može usmrtiti, ovisi opstojnost bića kaznenog djela pokušaja ubojstva s namjerom. Ukoliko optuženik to nije znao, onda bi se moglo raditi o kaznenom djelu na koje upire žalba – ugrožavanje sigurnosti općeopasnom radnjom ili sredstvom, u kom slučaju bi prvostupanjski sud bio dužan donijeti oslobađajuću presudu u slučaju da državni odvjetnik ne izmijeni optužbu. Ukoliko je optuženik to znao, prvostupanjski sud dužan je za takvo svoje utvrđenje dati prihvatljive razloge.

Iz izloženih razloga, temeljem čl. 388. st. 1. ZKP-a, valjalo je po službenoj dužnosti ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uslijed čega se žalba optuženika ukazuje bespredmetnom.

Istovremeno je nad optuženikom valjalo produljiti pritvor u smislu čl. 388. st. 5. ZKP- a, obzirom da i nadalje egzistira pritvorski osnov iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP. Naime, riječ o optuženiku koji je u više navrata osuđivan, kazneno djelo počinio je pod utjecajem alkohola u stanju smanjene ubrojivosti, te mu je preporučeno izreći i sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od alkoholizma, što su sve razlozi koji opravdavaju bojazan da bi na slobodi nastavio s vršenjem kaznenih djela.

Zbog svega izloženog valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 16. rujna 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.