Rev-2495/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2495/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja L. Z. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetniku u Z., protiv ovršenika Grada Zagreba, Z., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P., R., L. & partneri u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-4042/11-2 od 2. travnja 2013., kojim je rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-4107/10 od 13. siječnja 2011. ukinuto te je prijedlog za ovrhu odbačen, u sjednici održanoj 28. studenoga 2017.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija i ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr- 4042/11-2 od 2. travnja 2013. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovni postupak. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud je rješenjem o ovrsi broj Ovrpl-4107/10 od 13. siječnja 2011., radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 10.683,68 kn sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 15. siječnja 2009. do isplate, te nepodmirenog dijela zateznih kamata tekućih od dospijeća do 14. siječnja 2009., kao i radi naplate troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja do isplate, odredio ovrhu pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate.

Drugostupanjski sud je točkom I. izreke uvažio žalbu tuženika i ukinuo rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-4107/10 od 13. siječnja 2011., te odbacio prijedlog za ovrhu, pod točkom II. izreke je odbio žalbu ovršenika i potvrdio prvostupanjsko rješenje poslovni broj Ovrpl-4107/10 od 24. svibnja 2011. (kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe), pod točkom III. izreke ovrhovoditelju je naložio naknaditi ovršeniku trošak sastava žalbe, pod točkom IV. je odbijen ovršenik sa zahtjevom za naknadu daljnjeg troška sastava žalbe, te je točkom V. odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Protiv dijela navedenog rješenja pod točkom I. i III. izreke ovrhovoditelj je izjavio reviziju pozivajući se pritom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o kojem revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju i pobijano rješenje preinači na način da žalba ovršenika odbije kao neosnovana, kao i zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka, te potvrdi rješenje o ovrsi suda prvog stupnja, uz naknadu troška revizijskog postupka.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, a odredbom čl. 19. st. 1. OZ propisano je da se u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP.

U reviziji je ovrhovoditelj postavio sljedeće pravno pitanje:

Je li ovrhovoditelj u ovršnom postupku pokrenutom na temelju ovršne isprave može potraživati tražbinu koja nije istovjetna tražbini iz ovršne isprave kako u pogledu visine duga, tako i u pogledu tijeka zateznih kamata, ako je tražbina koju ovrhovoditelj potražuje manja od one na koju bi po ovršnoj ispravi imao pravo?.

Iznoseći razloge zbog kojih smatra postavljeno pravno pitanje važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, ovrhovoditelj se pozvao na odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-3990/11-2 od 22. svibnja 2012., Gžovr-1429/11 od 29. ožujka 2011. te Gžovr-4470/11 od 12. lipnja 2012.

Iz navedenih odluka proizlazi (suprotno shvaćanje drugostupanjskog suda izraženom u pobijanoj odluci) da ovrhovoditelj u ovršnom postupku može zahtijevati namirenje manjeg iznosa svojeg potraživanja prema ovršeniku od iznosa na kojem bi imao pravo po ovršnoj ispravi.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju pozivom na odredbu st. 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pitanju, pa se tako u toč. 1. navodi da će to biti u slučaju ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju u kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ovog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

Odredbom čl. 35. st. 1. OZ propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će uz ostale podatke biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je odredbom čl. 35. st. 3. OZ propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke bez pozivanja ovrhovoditelja na dopunu ili ispravak.

U prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj je naveo da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditelja i ovršenika u iznosu od 2.663,40 kn te da je navedenim prijebojem prestala obveza ovršenika na isplatu dijela zakonskih zateznih kamata dospjelih do 14. siječnja 2009. u iznosu od 2.663,40 kn, dok je ostalo nepodmireno dio zakonskih zateznih kamata dospjelih do 14. siječnja 2009. u iznosu od 4.915,00 kn kao i cjelokupna glavnica, sukladno čemu je naznačio tražbinu čije prisilno ostvarenje traži.

Drugostupanjski sud je pozivajući se na odredbu čl. 35. st. 1. i 3. OZ ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu jer on ne sadrži točnu i pravilnu oznaku predmeta tražbine, obrazlažući pri tome da je izreka pobijanog rješenja o ovrsi u nesuglasju s izrekom priložene ovršne isprave budući da je ovršnim zahtjevom zatražena isplata zateznih kamata sa drugačijim tijekom od onoga kako je ovrhovoditelju dosuđeno ovršnom ispravom. Ocjena je ovog suda da izraženo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno. Naime, ovrhovoditelj je ovlašten od ovršenika zahtijevati namirenje cijele svoje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili pak dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev, jer je primjerice za dio tražbine namiren prije pokretanja ovršnog postupka ili je pak obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem.

Pri tome valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtjeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s čl. 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) tako da se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu naznačiti uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ i tražbinu čije osiguranje traži na način da naznači iznose koji mu po njegovom shvaćanju nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka - u konkretnom slučaju uključujući i nepodmireno potraživanje dijela zateznih kamata, a sukladno čemu je potrebno naznačiti i njihov tijek.

Proizlazi da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 35. st. 1. i 3. OZ kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu, s obrazloženjem da je ovršnim zahtjevom zatražena isplata zateznih kamata sa drugačijim tijekom od onog koji je naznačen u ovršnoj ispravi, pa da stoga prijedlog za ovrhu ne sadržava točnu oznaku predmeta tražbine.

Međutim, ne postoje uvjeti za preinaku drugostupanjske odluke jer ukinuvši rješenje o ovrsi te odbacivši iz navedenog razloga prijedlog za ovrhu, drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode, pa je stoga na temelju odredbe iz čl. 395. st. 2. u svezi s čl. 400. st. 3. ZPP uz prihvaćanje revizije pobijanu drugostupanjsku odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je pozivom na odredbu čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 28. studenoga 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.