Kž-357/2013-4 · Županijski sud u Osijeku



Kž-357/2013-4

Županijski sud u Osijeku u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Miroslava Jukića, kao predsjednika vijeća, te Nikole Sajtera i Ružice Šamote, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Zlate Poljak, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. VF, zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i dr. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 111/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 – u nastavku teksta KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku br. KSM-86/2012-21 od 5. travnja 2013. g., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2013. g. u nazočnosti zamjenika ŽDO u Osijeku, Mikice Munjin-Wertag,

p r e s u d i o j e

I/ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i u odluci o kaznenoj sankciji kao osnovana, te se izriče da je opt. VF djelima činjenično i pravno opisanim u izreci presude počinio kaznena djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. KZ/97 (toč. 1.) i krađe iz čl. 216. st. 1. KZ/97 (toč. 2.), te se opt. VF, temeljem čl. 60. st. 1. i čl. 218. st. 1. KZ/97 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 216. st. 1. KZ/97 utvrđuje mu se kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, pa se temeljem čl. 60. st. 2. t.c KZ/97 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca.

II/ U ostalom nepobijanom i nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena

Obrazloženje

Pobijanom presudom prvostupanjskog suda opt. VF oglašen je krivim zbog dva kaznena djela u stjecaju i to razbojništva po čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12 - u nastavku teksta KZ/11) (toč. 1.) i kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. u svezi s čl. 51. KZ/11.

Za prvo kazneno djelo, temeljem čl. 230. st. 1. KZ/11, primjenom čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. t. 4. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, a za drugo kazneno djelo, temeljem čl. 228. st. 1. KZ/11, primjenom čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. t. 5. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, pa je temeljem čl. 51. st. 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

Ova jedinstvena kazna zatvora je odmah temeljem čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro na slobodi, tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada.

Temeljem čl. 55. st. 5. KZ/11 rad za opće dobro izvršit će se u roku koji odredi nadležno tijelo za probaciju, s tim da rok ne može biti kraći od jednog mjeseca ni dulji od dvije godine, računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro.

Ukoliko optuženik svojom krivnjom ne izvrši rad za opće dobro u propisanom roku, sud će donijeti odluku o izvršenju izrečene kazne zatvora u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.

Opt. VF je temeljem čl. 148. st. 5. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12 - u nastavku teksta ZKP/08) u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv presude žalbu je podnio Općinski državni odvjetnik u Osijeku zbog povrede kaznenog zakona (čl. 469. t. 4. ZKP/08) i zbog odluke o kazni (čl. 471. st. 1. ZKP/08). Ističe da je prvostupanjski sud trebao primijeniti Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela (KZ/97), a ne Kazneni zakon koji je stupio na snagu poslije izvršenja djela – 1. siječnja 2013. g. (KZ/11) jer je KZ/97 blaži za optuženika. Također smatra da nije bilo uvjeta za primjenu instituta za ublažavanje kazne te da je izrečena sankcija preblaga. Predložio je prihvaćanje žalbe, ukidanje pobijane presude i vraćanja predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zamjenik ŽDO je postupajući po čl. 474. st. 1. ZKP/08 u podnesku br. KŽ-DO-289/2013 od 21. kolovoza 2013. g. vratio spis nakon razgledanja.

Na sjednici zamjenik ŽDO u Osijeku je u cijelosti ostao kod prijedloga Općinskog državnog odvjetnika.

Žalba je osnovana.

Nije sporno da je optuženik počinio dva kaznena djela u stjecaju i to razbojništva i krađe. Ovo proizlazi iz njegove obrane i provedenih dokaza u postupku, posebno iskaza ošt. ŠF od 23. svibnja 2012. g., svjedoka CF, UF, TF, potvrde i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta od optuženika, svjedoka MF, zapisnika i potvrde o privremeno oduzimanju predmeta i vraćanja ošt. LF, podataka o obiteljskim i imovnim prilikama optuženika, socijalne anamneze optuženika, iskaza socijalnog pedagoga Općinskog suda u Osijeku HF kao i podataka iz njegove kaznene i prekršajne evidencije.

Na temelju tako provedenog postupka prvostupanjski sud je zaključio da je optuženik počinio navedena kaznena djela u stjecaju te da je za njih kazneno odgovoran jer su u njegovim radnjama sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja tih kaznenih djela.

Kako je već navedeno, optužnicom ODO Osijek od ..2012. VF je optužen za kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 1. KZ/97 (toč. 1.) i kazneno djelo krađe iz čl. 216. st. 1. KZ/97 (toč. 2.).

Pobijanom presudom optuženik je oglašen krivim zbog kaznenog djela razbojništva, ali iz čl. 230. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 u svezi s čl. 51. KZ/11.

Dana 1. siječnja 2013. g. stupio je na snagu Kazneni zakon (NN br. 125/11 i 144/12 – u daljnjem tekstu KZ/11). U čl. 3. st. 1. KZ/11 navodi se da se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

Ako se nakon počinjenja kaznenog djela, prije donošenja pravomoćne presude izmijeni kazneni zakon, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja (čl. 3. st. 2. KZ/11).

Ako se u slučajevima izmjene kaznenog zakona izmijeni naziv ili opis kaznenog djela, sud će ispitati da li postoji pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona, pa ako utvrdi da on postoji, primijenit će se blaži zakon za počinitelja. Nema kaznenog djela ako ne postoji pravni kontinuitet (čl. 3. st. 3. KZ/11).

Za prvo kazneno djelo – razbojništvo u čl. 218. st. 1. KZ/97 kao i u čl. 230. st. 1. KZ/11 propisane su iste kazne zatvora (1 do 10 godina).

Međutim za kazneno djelo krađe iz čl. 216. st. 1. KZ/97 propisana je kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca do 3 godine zatvora. Za isto kazneno djelo u čl. 228. st. 1. KZ/11 propisana je kazna zatvora u rasponu od 6 mjeseci do 5 godina, pa je tako KZ/97 blaži odnosno povoljniji za optuženika.

Također je prvostupanjski sud primjenjujući institut ublažavanja kazne primijenio odredbe KZ/11 koje su nepovoljnije za optuženika jer se za kazneno djelo krađe, temeljem čl. 49. st. 1. t. 5. u KZ/11 kazna zatvora može ublažiti najviše do 3 mjeseca. U čl. 57. st. 4. KZ/97 ublažavanje kazne zatvora je moguće do najmanje zakonske mjere kazne zatvora, odnosno do 30 dana.

Žalitelj opravdano ukazuje da u konkretnom slučaju nije bilo moguće primijeniti institut ublažavanja kazne.

Kod odmjeravanja kazne prvostupanjski sud kao olakotne okolnosti optuženiku uzima priznanje djela, da je oštećenicima naknađena šteta, kajanje i žaljenje, obiteljske i imovne prilike te da je kaznena djela počinio kao mlađi punoljetnik.

Međutim, sud ne navodi kao otegotne okolnosti da je optuženik do sada dva puta osuđivan, kratko vrijeme prije izvršenja kaznenih djela za koja sada odgovara, da je nova kaznena djela počinio u roku provjeravanja iz ranijih pravomoćnih presuda, da se u optužnici navodi, što potvrđuje socijalni pedagog i socijalna anamneza optuženika, da su protiv njega kod Općinskog suda u Osijeku u tijeku još dva kaznena postupka zbog istovrsnog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. KZ/97.

Također je iz prekršajne evidencije (list 26-27) u koju je prvostupanjski sud izvršio uvid, vidljivo kako je u zadnje tri godine optuženik prekršajno kažnjavan u devet navrata, od toga šest puta zbog prekršaja protiv javnog reda i mira.

Sudsko ublažavanje kazne u smislu čl. 57. st. 2. KZ/97, je iznimni slučaj. Sud ga primjenjuje kada postoje naročito izražene olakotne okolnosti koje ukazuju da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od propisane.

Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude pobrojao naprijed navedene olakotne okolnosti te naveo da ih cijeni kao naročito olakotne okolnosti.

Navedene olakotne okolnosti koje je pobrojao prvostupanjski sud (priznanje, naknada štete, žaljenje, obiteljske imovne prilike (mlađi punoljetnik) nisu naročito olakotne okolnosti da bi se mogao primijeniti navedeni institut. Naime, potrebno je ocijeniti olakotne okolnosti i usporediti ih sa onim otegotnim (višekratna osuđivanost optuženika zbog raznih pa i istovrsnih kaznenih djela, višekratna prekršajna kažnjavanost).

Iz socijalne anamneze optuženika je vidljivo da se radi o osobi koja je kao maloljetnik evidentiran kao počinitelj niza prekršajnih i kaznenih djela (specijalni povratnik). Izricane su mu razne odgojne mjere i sankcije. Odmah nakon punoljetnosti nastavio je činiti kaznena djela. U dva navrata pravomoćno je osuđen, za dva istovrsna kaznena djela (čl. 218. st. 1. KZ/97) vode se kazneni postupci.

Zbog izrečenog vijeće je ocijenilo da kod optuženika ne postoje zakonske mogućnosti za primjenu instituta ublažavanja kazne, a potom i zamjenu kazne zatvora za rad za opće dobro na slobodi.

Tako je vijeće opt. VF oglasilo krivim zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. KZ/97 i kaznenog djela iz čl. 216. st. 1. KZ/97 pa mu je primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela, za prvo kazneno djelo utvrdilo kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a za drugo kaznu zatvora od 4 mjeseca.

Pri tome je sud kod odmjeravanja kazne za svako kazneno djelo u stjecaju cijenio naprijed navedene olakotne okolnosti koje postoje kod optuženika.

Optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 1 mjeseca, koju vijeće smatra primjerenom težini počinjenog djela i stupnju kaznene odgovornosti počinitelja i svim okolnostima pod kojima su počinjena.

Ovakvom kaznom postići će se svrha kažnjavanja propisana u čl. 50. KZ/97.

Zbog izrečenog, vijeće je prihvatilo žalbu državnog odvjetnika, preinačilo pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela i kaznenoj sankciji, te odlučilo kao u toč. I/ presude, temeljem čl. 486. st. 1. ZKP/08, dok u preostalom nepobijanom i nepreinačenom dijelu koji se odnosi na troškove kaznenog postupka prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (toč. II/ presude).

U Osijeku, 12. prosinca 2013. g.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Zlata Poljak, v.r.

Miroslav Jukić, v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

SF

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

- O S I J E K -

Vraćamo spis sa 7 primjeraka

ovosudne presude.