Revr-568/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 568/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. P. iz B. n. M., OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. & p. u Z., protiv tuženika B. d.o.o sa sjedištem u B. n. M., OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-457/16-3 od 13. ožujka 2017., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-968/13 od 14. prosinca 2015., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-968/13 od 12. siječnja 2016., u sjednici održanoj 28. studenoga 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime izgubljene zarade iznos od 12.932,71 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2007. do isplate, na ime izgubljene zarade iznos od 11.709,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. lipnja 2008. do isplate, na ime pravične naknade zbog povrede prava osobnosti iznos od 25.395,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 2007. do isplate, za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.350,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. prosinca 2010. do isplate (točka I izreke), dok je u preostalom dijelu za iznos od 30.705,00 kn tužbeni zahtjev odbijen (točka II izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.426,9 kn (točka III izreke) te je u preostalom iznosu od 26.310,6 zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbijen (točka IV izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijene su djelomično žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i djelomično potvrđena prvostupanjska presuda i to u dijelu pod točkom I. izreke te je odbijena djelomično žalba tužitelja kao neosnovana u dijelu pod točkom II. izreke, koji se odnosi na odbijajući dio na ime zatražene naknade nematerijalne štete i troška liječenja (pretrage-magnetske rezonance), dok je u preostalom dijelu pod točkom II. izreke, koji se odnosi na trošak liječenja (operativni zahvat) u ukupnom iznosu od 20.500,00 kn ista odluka preinačena i suđeno na način da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2008. do isplate te iznos od 8.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. svibnja 2008. do isplate. Preinačena je i odluka o troškovima parničnog postupka (točka III. i IV. izreke) i odlučeno na način da je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 17.909,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan.

Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tuženik na temelju članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačenje pobijane presude, podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz članka 382. stavak 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (tzv. „izvanredna revizija“).

Prema stavku 3. navedenoga članka u reviziji iz stavka 2. istog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Podnoseći izvanrednu reviziju tuženik postavlja pitanje:

„Treba li prvostupanjski sud pozvati vještaka da iznese svoj nalaz i mišljenje usmeno na raspravi ako je to od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude?“

Međutim, tuženik nije izložio razloge (već samo navodi činjenice) zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, što je bio dužan prema izričitoj zakonskoj odredbi iz članka 382. stavak 3. ZPP-a.

Prema tome, tzv. izvanredna revizija tuženika ne ispunjava postupovnopravne pretpostavke (kumulativno) propisane člankom 382. stavak 2. i 3. ZPP-a o kojima ovisi dopustivost izvanredne revizije.

U skladu s navedenim, na temelju odredbe iz članka 392.b stavak 2. ZPP-a, reviziju tuženika je valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 28. studenoga 2017.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.