Rev-3025/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3025/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja G. M. iz O., kojega zastupa D. S., odvjetnik iz N. G., protiv tuženika R. Č. iz Č., radi isplate, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 24. travnja 1990. br. Gž-2682/90-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini od 25. srpnja 1989. br. P-294/89 u pobijanom dijelu, u sjednici održanoj dana 25. travnja 1991.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužene kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e :

Presudom drugostepenog suda potvrđena je presuda prvostepenog suda u pobijanom dijelu kojim je obvezana tužena da plati tužitelju 10,712.460 dinara (odnosno 1.071,20 konv. dinara).

Protiv presude drugostepenog suda izjavila je reviziju tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužitelj s tužbenim zahtjevom ili da se ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Drugostepeni je sud pravilno potvrdio presudu prvostepenog suda u pobijanom dijelu kojim je obvezana tužena da plati tužitelju na ime kamata utuženi iznos, jer je utvrđeno, a to uostalom nije niti sporno, da je tužena R. Č. iz Č. uvjetovala prodaju automobila tužitelju plaćanjem kupovnine unaprijed, tužitelj je platio kupovninu dana 31. V. 1988.g., a automobil mu je isporučila tek 29. XII. 1988. godine i zato tužitelj u smislu odredbe iz čl. 16. st. 2. t.

4. Zakona o osnovama poslovanja organizacija udruženog rada u području prometa robe i usluga, u prometu robe i o sistemu mjera u tom području ("Sl. list SFRJ" br. 43/76, 23/79, 54/81 i 20/84) koji se primjenjuje na ovaj slučaj, ima pravo na kamate na plaćeni iznos cijene automobila. Tužitelj je tražio kamate samo za 9., 10. i 11. mjesec, te 29 dana 12 mjeseca 1988. godine i tom je zahtjevu pravilno udovoljeno. Obračunu kamata za to razdoblje tužena nije prigovorila. Tužena neosnovano smatra da tužitelj nema pravo na sporne kamate, jer da mu je u trenutku uplate fiksne cijene garantirana cijena automobila i da mu je po toj cijeni isporučen automobil iako je cijena automobila u vrijeme isporuke bila znatno veća.

Naime, u smislu citirane zakonske odredbe kamate na unaprijed plaćenu cijenu robe pripadaju kupcu temeljem same činjenice da je prodavalac uvjetovao plaćanje unaprijed robe koju je tek naknadno trebao isporučiti i to bez obzira što je cijena robe bila garantirana. Revident neosnovano smatra da je prethodno trebalo (posebno) dokazati neosnovanu imovinsku korist na njegovoj strani, budući da se korist prodavaoca (odnosno revidenta) u ovakvom slučaju sastoji u tome što je kroz određeno vrijeme koristio financijska sredstva kupca, a tek mu je naknadno za ta sredstva isporučio kupljenu robu.

Kraj takvog stanja stvari pravilno je primijenjeno materijalno pravo kad je udovoljeno tužbenom zahtjevu, pa kako nema bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je reviziju kao neosnovanu odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 25. travnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš, v.r.