Rev-1688/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1688/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića i Viktorije Lovrić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. D. iz I., V., kojeg zastupaju punomoćnici S. S. i T. K., odvjetnici u P., protiv tuženika I. G. iz F., V., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u R., radi poništenja sudske nagodbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-140/09 od 25. studenoga 2008., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli poslovni broj P-217/06 od 25. studenoga 2008., u sjednici održanoj 30. ožujka 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena kao nedopuštena revizija tužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-176/07 od 25. veljače 2008.

Protiv tog drugostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio reviziju iz svih revizijskih razloga, predlažući da revizijski sud preinači pobijano rješenje i reviziju (protiv presude) utvrdi dopuštenom.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Tužitelj je u reviziji protiv drugostupanjske presude naveo da ju izjavljuje „zbog pogrešne primjene materijalnog prava i to obzirom da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona, sve temeljem čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku“. Iz ovakvog sadržaja revizije proizlazi da je podnesena pozivom na noveliranu odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, a koja odredba je izmijenjena čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08 i 124/08 - ispr. - dalje: ZID ZPP).

Međutim, odredbom čl. 52. st. 4. ZID ZPP propisano je da se odredbe čl. 29.-37., čl. 39. i čl. 46. toga Zakona (koje uređuju institut revizije) neće primjenjivati na postupke u kojima je donijeta drugostupanjska presuda prije stupanja na snagu toga Zakona.

ZID ZPP je stupio na snagu 1. listopada 2008., a drugostupanjska presuda u ovom predmetu je donesena 25. veljače 2008. - dakle, prije njegovog stupanja na snagu.

Stoga se pitanje dopuštenosti revizije u ovoj pravnoj stvari ima prosuđivati na temelju odredaba čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 1/92, 112/99, 117/03 i 88/05 - dalje: ZPP) na koje su se pozvali i nižestupanjski sudovi, a čije važenje je produljeno do 1. listopada 2008. odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-1569/04 od 9. srpnja 2008. („Narodne novine“, broj 96/08), nakon što su ove odredbe prethodno ukinute Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-1569/2004 od 20. prosinca 2006. (“Narodne novine“, broj 2/07).

Neosnovano revident smatra da ima pravo na izjavljivanje revizije na temeljeu odluke Ustavnog suda RH od 20. prosinca 2006. prema kojoj ukinute odredbe ZPP prestaju važiti 15. srpnja 2008., obzirom da pritom gubi iz vida rečenu odluku Ustavnog suda RH kojom je produljen rok odgode prestanka važenja navedenih odredaba ZPP do 1. listopada 2008. (kada je stupio na snagu ZID ZPP).

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn, 2) ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu.

Prema st. 2. navedene odredbe u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjski sud u izreci te presude odredio da je protiv nje revizija dopuštena (tzv. izvanredna revizija).

U konkretnom slučaju nije ostvarena niti jedna od izloženih pretpostavki za dopuštenost revizije jer vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi (čl. 37. st. 2. ZPP) iznosi 15.000,00 kn - dakle, ne prelazi 100.000,00 kn, nije riječ o sporu kojeg je tužitelj pokrenuo kao radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu, a ni drugostupanjski sud nije dopustio podnošenje izvanredne revizije.

Utoliko, dakle, predmetna revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude nije dopuštena, pa su nižestupanjski sudovi pravilno postupili kada su istu odbacili.

Glede revizijskih navoda valja još odgovoriti da pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Obrazlažući taj revizijski prigovor revident ističe da je u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja naveo da se isto ne može ispitati jer sud odbacuje reviziju s obrazloženjem da nije dopuštena obzirom da vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 100.000,00 kn, iako u prethodnom dijelu svoga obrazloženju navodi da je vrijednost predmeta spora 150.000,00 kn, a da unatoč tomu drugostupanjski sud pobijanim rješenjem potvrđuje prvostupanjsko rješenje. Međutim, prema nalaženju ovog revizijskog suda, okolnost da se u obrazloženju prvostupanjskog rješenja navodi da je vrijednost predmeta spora 150.000,00 kn, drugostupanjski sud je - obzirom na naznačenu vrijednost predmeta spora u tužbi sa 15.00,00 kn - pravilno okarakterizirao kao očitu pogrešku u pisanju (koju je, prema čl. 342. st. 1. ZPP, moguće ispraviti u svako doba) i time ujedno otklonio žalbeni prigovor glede navedene proturječnosti odnosno nerazumljivosti prvostupanjskog rješenja. Prema tome, nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kojeg opisno ističe revident.

Zbog navedenog, na temelju čl. 393. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. ožujka 2011.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.