Gr 1-179/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr1 179/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu tog suda Vjeri Delić, u pravnoj stvari tužitelja M. C., djelatnika Doma zdravlja iz K., kojeg zastupa N. V., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Doma zdravlja iz K., radi utvrđenja, dana 20. svibnja 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Za postupanje u ovoj pravnoj stvari stvarno je nadležan Općinski sud u Krapini.

Obrazloženje

Općinski sud u Krapini rješenjem broj P-581/04 od 18. listopada 2004. oglasio se stvarno nenadležnim i nakon pravomoćnosti rješenja predmet je ustupio Upravnom sudu Republike Hrvatske kao stvarno nadležnom sudu.

Upravni sud Republike Hrvatske dopisom od 19. siječnja 2005. odbio je postupati u predmetu spora i predmet je dostavio ovom sudu da riješi negativni sukob stvarne nadležnosti između Upravnog suda Republike Hrvatske i Općinskog suda u Krapini.

Za postupanje u navedenoj pravnoj stvari stvarno je nadležan Općinski sud u Krapini.

Državni službenici i namještenici su zaposlenici u tijelima državne uprave, pravosudnim tijelima, kaznenim tijelima, stručnim službama Hrvatskog sabora, stručnim službama Vlade Republike Hrvatske, stručnim službama Ustavnog suda Republike Hrvatske, stručnim službama Pučkog pravobranitelja, Državnom uredu za reviziju, Uredu Predsjednika Republike Hrvatske i u drugim tijelima koja se osnivaju za obavljanje državne službe – državnim tijelima kako je to propisano čl. 1. Zakona o državnim službenicima i namještenicima (NN 27/01 – dalje: ZDSN).

Rješenja kojim se odlučuje o prijamu u državnu službu, raspoređivanjem na radno mjesto, te o drugim pravima i obvezama, odgovornostima kao i o prestanku državne službe službenika i namještenika upravni su akti (čl. 4. i 12. ZDSN).

O zakonitosti upravnih akata odlučuje Upravni sud Republike Hrvatske u upravnom postupku temeljem odredbe čl. 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima (NN 53/91 i dr.). Navedena zakonska odredba čl. 4. i čl. 12. ZDSN odnosi se na državne službenike i namještenike čija se prava utvrđuju tim Zakonom (čl. 1. st. 1. ZDSN).

Tijela državne uprave su ministarstva, državne upravne organizacije, uredi državne uprave čl. 3. st. 1. Zakona o sustavu državne uprave (NN 190/03 – pročišćeni tekst).

Tuženik Dom zdravlja nije državno tijelo, pa ni njegovi radnici nisu državni službenici i namještenici u državnim tijelima na koje se primjenjuju odredbe Zakona o državnim službenicima i namještenicima.

Tuženik je ustanova osnovana za trajno obavljanje djelatnosti zdravstva po čl. 1. Zakona o ustanovama (NN 76/93, 29/99 i 47/99).

Člankom 11. Zakona o ustanovama propisan je pravni status zaposlenika u ustanovama, uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u vezi sa njihovim radom uređuju se općim propisima o radu, ako zakonom nije drukčije određeno.

U ovoj pravnoj stvari ne radi se o sporu kojim se pobija odluka kojom je odlučeno o pravu državnog službenika ili namještenika zaposlenog u državnim tijelima, već o sporu između namještenika ustanove i ustanove o pravima iz radnog odnosa dakle o radnom sporu.

Za odlučivanje o radnim sporovima stvarno je nadležan općinski sud i to temeljem odredbe čl. 34. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) ako ti sporovi nisu u prvostupanjskoj nadležnosti drugih sudova.

Kako nije propisana nadležnost drugih sudova to je sukladno odredbi čl. 34. st. 2. ZPP za postupanje u navedenoj pravnoj stvari stvarno nadležan općinski sud.

Iz navedenih razloga, a temeljem odredaba čl. 23. st. 2. i 3. ZPP trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 20. svibnja 2005. godine

Sudac:

Vjera Delić, v. r.