I Kž-136/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 136/01-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Milivoja Mikora, Ante Potrebice i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. T. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ ("Narodne novine", broj 129/00), odlučujući o žalbi optuženog podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 23. studenog 2000. godine, br. K 10/99, u sjednici održanoj 20. studenog 2002. godine, u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e:

Povodom žalbe optuženog po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, te se izriče da je opt. Ž.T. činjenjem zbog kojeg je proglašen krivim prvostupanjskom presudom počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ ("Narodne novine", broj 129 od 22. prosinca 2000. godine), pa se po tom zakonskom propisu uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. b. KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana.

Odbija se žalba opt. Ž.T. kao neosnovana i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Koprivnici proglasio je krivim opt. Ž.T. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ i primjenom čl. 57. st. 2. toč. b. KZ izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od 30 dana.

Protiv te presude žali se optuženi po svome branitelju zbog, kako se navodi u žalbi, svih žalbenih osnova iz čl. 366. ZKP, a u vlastoručno pisanoj žalbi zbog odluke suda o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

I Kž 136/01-3

Spis je dostavljen državnom odvjetniku Republike Hrvatske da ga razgleda.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženi kada tvrdi da iz izvedenih dokaza i priznanja optuženog proizlazi da je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ i da je drogu posjedovao radi vlastitog uživanja.

Stavljanje u promet droge, koju je optuženi ranije kupio, proizlazi jasno iz obrane samog optuženog, prema kojoj je drogu nabavio od njemu nepoznate osobe, te istu dao L.G., koji mu drogu nije platio radi intervencije policije. Okolnost da je optuženi predao drogu navedenom svjedoku, uz obavezu da ovaj drogu plati, vidljiva je također i iz iskaza svjedoka L.G. danog u istražnom postupku, prema kojem iskazu je optuženi od njega tražio za drogu 100,00 kn, ali zbog dolaska policije droga nije plaćena. Nadalje prema iskazu toga svjedoka, on je od Horvat Igora tražio da sakupi taj novac. Očito je, dakle, da je optuženi drogu stavljao u promet, kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja u svojoj presudi, pa je prema tome ostvaren taj kvalifakotorni element kaznenog djela.

Nije dakle u pravu optuženi, kada ističe, da je ostvaren samo osnovni oblik kaznenog djela iz st. 1. čl. 173. KZ.

Sud prvog stupnja je, prema tome, pravilno ocijenio pouzdanost i vjerodostojnost izvedenih dokaza, te izveo logičan zaključak o postojanju logičnih činjenica, a žalba optuženog ne dovodi u sumnju ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Budući je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona koji je blaži za počinitelja, trebalo je povodom žalbe optuženog po službenoj dužnosti preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela, te optuženog proglasiti krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 129 iz 2000. godine).

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 379. ZKP ovaj sud nije našao da bi bile počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona na štetu optuženog.

Optuženi nije u pravu kada se žali zbog odluke suda o kazni u kojoj žalbi ističe kako redovno posjećuje socijalnu ustanovu za prevenciju od ovisnosti i da je odlučio prestati sa uživanjem droga.

Sud prvog stupnja protivno navodima žalbe pravilno je prilikom odmjeravanja kazne utvrdio okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne i to prije svega, neosuđivanost optuženog, okolnost da se dragovoljno podvrgao testovima i liječenju od ovisnosti, te da se radi o mlađem počinitelju kaznenog djela, kojemu je zdravlje narušeno zbog nesreće na poslu, dok mu otegotnih okolnosti nije utvrdio.

Obzirom na tako utvrđene olakotne okolnosti koje je pravilno vrednovao prvostupanjski je sud optuženom ublažio kaznu i izrekao minimalnu kaznu zatvora, koja

I Kž 136/01-3

kazna se ukazuje primjerenom obzirom na utvrđene okolnosti značajne za odmjeravanje kazne.

Zbog svega naprijed navedenog trebalo je temeljem čl. 387. i čl. 390. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 20. studenog 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.