Rev-2815/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2815/2015-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općine Lovran, OIB: ..., zastupanog po punomoćniku P. O., odvjetniku u R., protiv tuženika O. A. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Đ. P., odvjetniku u P., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-214/2013-2 od 6. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-579/2011-25 od 20. srpnja 2012. u toč. I. i III. izreke, u sjednici održanoj 12. prosinca 2018.,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I – Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja Općine Lovran, u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju plati 948.474,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakog 21. u mjesecu za tekući mjesec na iznose od po 13.075,48 kuna mjesečno počam od svibnja 2005.godine do prosinca 2006.godine, a na iznose od po 13.149,56 kuna mjesečno počam od siječnja 2007.godine do 30. travnja 2011.godine, te na iznos od 3.187,62 kuna za svibanj 2011. godine, počam od 21. svibnja 2011. godine pa do isplate, po stopi od 15% do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011. godine i po stopi od 12% od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate, a u slučaju promjene zatezne kamate, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena, u roku od 15 dana."

II – Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Općina Lovran u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 630,00 kuna za mjesec svibanj 2011. godine s pripadajućom zakonskom kamatom počev od 21. svibnja 2011. godine pa do isplate.

III – Nalaže se tuženiku O. A. da tužitelju Općini Lovran nadoknadi parnični trošak u iznosu od 119.300,00 kuna (slovima:stotinudevetnaesttisućatristotinekuna), u roku od 15 dana."

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. i III. izreke.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio tuženikovu reviziju odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu. Tužitelj je zatražio troškove povodom odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tuženik u reviziji određeno ne navodi koja bi to bitna povreda odredaba parničnog postupka bila počinjena u postupku pred nižestupanjskim sudovima, odnosno u čemu se ista sastoji, pa sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije bilo moguće uzeti u razmatranje.

Jednako tako, niti navode revizije kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi i prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, nije bilo moguće uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. ZPP to nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju.

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev imajući na umu odredbe čl. 35. st. 4. Zakona o zakupu poslovnog prostora ("Narodne novine", broj 91/96) i čl. 189. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO).

Tuženik u reviziji u osnovi ponavlja navode iz žalbe, međutim ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća.

Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude tuženik se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tuženika odbijena je kao neosnovana (st. I. izreke).

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna – čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP (st. II. izreke).

Zagreb, 12. prosinca 2018.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.