Rev-756/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 756/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja M. H., II-tužiteljice Z. H. i III- tužitelja N. H., svi iz K., koje zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik iz K., protiv tuženice Z. s. T. d.d. Lj., O. e., C., koju zastupa punomoćnica M. R.-R. iz K., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 16. prosinca 2005. godine, broj:

Gž-751/05, kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Kutini od 08. veljače 2005. godine, broj: P-52/04, u sjednici održanoj dana 06. rujna 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija I i II-tužitelja kao neosnovana.

Odbacuje se revizija III-tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba svih tužitelja u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim traže naknadu nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti bliske osobe (kćeri I i II-tužitelja, a sestre III-tužitelja) u ukupnom iznosu od 471.846,52 kn. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda u tom dijelu.

Protiv tog rješenja reviziju su izjavili tužitelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači i tužiteljima dosudi dio štete koji se odnosi na duševne boli zbog gubitka bliske osobe, podredno da se u tom dijelu rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da se revizija tužitelja odbije kao neosnovana.

Prema odredbi čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Ova odredba se na konkretan slučaj primjenjuje na temelju čl. 400. st. 3. ZPP.

Povredu materijalnog prava revident nalazi u tome što su sudovi odbacili njihovu tužbu za naknadu nematerijalne štete za pretrpljene duševne boli zbog smrti kćeri odnosno sestre, jer da se radi o presuđenoj stvari.

Naime, u prometnoj nezgodi koja se zbila 08. rujna 1977. godine svi tužitelji su povrijeđeni, a malodobna A. H. umrla je od posljedica zadobivenih ozljeda 21. rujna 1977. godine, pa su tužitelji u istoj parnici za štetu koju su osobno pretrpjeli zatražili i naknadu sporne štete.

Suprotno tvrdnji tužitelja pod I. i II. nižestupanjski sudovi su pravilno utvrdili da je presudom Općinskog suda u Kutini od 07. lipnja 1990. godine, broj P-509/79 pravomoćno odlučeno o zahtjevima tužitelja postavljenim u smislu čl. 201. st. 1. ZOO-a, pa su stoga i pravilno primijenili odredbu čl. 333. st. 2. ZPP-a, kada su odbacili tužbu.

Utvrđeno je da su tužitelji pismenim podneskom od 26. veljače 1990. godine (list 127 spisa) uz ostale vidove štete zatražili za sporni vid nematerijalne štete svaki 15.000 tadašnjih dinara, koji iznosi su u cijelosti dosuđeni citiranom presudom kako je to vidljivo iz izreke dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude tako i njenog obrazloženja (list 182 spisa, str. 9 presude).

Drugostupanjskom odlukom Okružnog suda u Zagrebu od 26. ožujka 1991. godine, broj: Gž-8883/90 ukinuta je prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu povodom žalbe tužitelja u odnosu na druge vidove štete, a tuženik nije ni izjavio žalbu u dosuđujućem dijelu za taj vid štete, pa je u tom dijelu prvostupanjska presuda stekla svojstvo pravomoćnosti.

Nije također sporno da je tužiteljima taj vid štete i isplaćen, a izmjena sudske prakse u dosuđivanju visine primjerene naknade za taj vid štete na koju se tužitelji pozivaju nema nikakvog utjecaja na pravomoćno dosuđenu naknadu.

Tužitelji su podneskom od 06. veljače 2004. godine (list spisa 368) između ostalog zatražili i to: I i II-tužitelji na ime duševnih bolova radi smrti kćeri svaki 230.000,00 kn, a III- tužitelj 77.000,00 kn koji iznosi su umanjeni za revaloriziranu isplaćenu naknadu po ranijoj presudi.

Kako u odnosu na I i II-tužitelja pobijani dio odluke prelazi 100.000,00 kn, to je revizija u odnosu na te tužitelje dopuštena na temelju čl. 400. st. 1. ZPP-a ali je iz gore navedenih razloga neosnovana.

Valjalo je stoga u odnosu na te tužitelje temeljem čl. 393. ZPP-a u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a odbiti reviziju.

U smislu čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a u odnosu na III- tužitelja valjalo je reviziju odbaciti budući da vrijednost predmeta spora u odnosu na tog tužitelja ne prelazi 100.000,00 kn.

Naime, nižestupanjski sudovi su pogrešno zahtjeve tužitelja zbrojili iako to nije odlučujuće za konkretno odlučivanje u ovom predmetu.

Ovdje se ne radi o objektivnoj kumulaciji u smislu čl. 37. st. 1. ZPP-a, već se radi o različitim tužiteljima, a kod subjektivne kumulacije u smislu st. 2. citirane odredbe vrijednost predmeta spora uvijek se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva, a dopuštenost revizije prema vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela odluke.

U Zagrebu, 06. rujna 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.