Gzz-42/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz-42/00-2

Broj: II Rev-143/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Petra Milasa, Ivke Zlokić i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. F. iz O., koga zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik iz O., protiv tuženika Đ. P. iz O., koga zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik iz O., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika i zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 6. travnja 2000. godine br. DOG- 84/2000, izjavljene protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. studenoga 1999. godine br. Pž-4272/99, kojom je po žalbi tuženika potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku pod br. P-734/96 od 7. srpnja 1999. godine, u sjednici održanoj 5. srpnja 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija i zahtjev za zaštitu zakonitosti, te se ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-4272/99 od 9. studenoga 1999. godine i presuda Trgovačkog suda u Osijeku br. P-734/96 od 7. srpnja 1999. godine i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"Utvrđuje se da je tuženik s tužiteljem raskinuo ugovor o osnivanju privatnog poduzeća zbog C. u O., te je dužan s tužiteljem podijeliti zajedničku imovinu i dobit tako da je tuženik Đ.P. dužan isplatiti tužitelju D.F. iznos od 23,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. 1. 1991. godine do isplate, iznos od 405,94 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. 3. 1991. godine do isplate, te mu naknaditi parnične troškove u iznosu 56.900,00 kn, sve u roku od 8 dana."

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju je izjavio tuženik pozivom na sve razloge označene u čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP), a predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud uvaži reviziju i ukine presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske kao i presudu Trgovačkog suda u Osijeku i predmet vrati na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske protiv pravomoćne drugostupanjske presude podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba ZPP i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži zahtjev za zaštitu zakonitosti, preinači obje presude i tužitelja odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Stranke nisu odgovorile na podignuti zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Revizija i zahtjev za zaštitu zakonitosti su osnovani.

U postupku je prijeporno da li je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju novčani iznos od 23,50 kn i iznos od 405,94 kn s pripadajućim kamatama, a koji iznosi predstavljaju dobiti iz zajedničkog poslovanja privatnog poduzeća C..

Da bi utvrdio potraživanje tužitelja u odnosu na tuženika koje proističe iz njihovog zajedničkog poslovanja u privatnom poduzeću C. sud je izveo dokaz vještačenjem i to po dva posebna vještaka financijsko-knjigovodstvene struke čija vještva su međusobno suprotna i bitno različita, pa je kombinacijom tih vještaka odlučio o tužbenim traženjima.

I revident a i Državni odvjetnik Republike Hrvatske smatraju da je takvim postupanjem sud počinio bitnu povredu ZPP iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 261. ZPP.

Navedeni revizijski navodi revidenta i Državnog odvjetnika Republike Hrvatske su osnovani, jer je odredbom čl. 261. st. 3. ZPP propisano:

"Ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja a ti se nedostaci ili sumnje ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka zatražit će se mišljenje drugog vještaka."

Navedeno znači da je sud u smislu citirane zakonske odredbe bio dužan usuglasiti mišljenja vještaka, a za slučaj nemogućnosti njihova usuglašavanja, jer svaki ostaje pri svojim tvrdnjama, trebao je zatražiti mišljenje drugog vještaka.

Ne postupajući na navedeni način počinjena je bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 261. st. 3. ZPP na koju ukazuju i revidenti i Državni odvjetnik Republike Hrvatske u zahtjevu za zaštitu zakonitosti.

Kako nižestupanjski sud nije postupio sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, to presude imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati jer su nerazumljive i proturječne, pa je počinjena i bitna povreda odredaba ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 13. na koju ukazuju i revidenti i Državni odvjetnik Republike Hrvatske u svom zahtjevu za zaštitu zakonitosti.

Zbog navedenog, valjalo je prihvatiti reviziju i zahtjev za zaštitu zakonitosti kao osnovane i odlučiti kao u izreci ovog rješenja, temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP i čl. 408. ZPP.

U Zagrebu, 5. srpnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz v.r.