Rev-1058/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

B r oj: R e v 1058/1990-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata, kao predsjednika vijeća, te Augusta Husinca, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u gradjansko- pravnoj stvari tužitelja mldb. D. G., zastupanog po ocu i zakonskom zastupniku iz V. V., kojeg zastupa D. B., odvjetnik iz B., protiv tuženika Medicinskog centra "Dr. E. H." u B., OOUR Stacionarne djelatnosti u B., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 7. prosinca 1989. br. Gž 2226/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 14. srpnja 1989. br. P 368/89 u sjednici održanoj dana 23. listopada 1990.,

r i j e š i o j e

Revizija tužitelja se prihvaća, te ukidaju presuda Okružnog suda u Bjelovaru od 7. prosinca 1989. br. Gž 2226/89 i Općinskog suda u Bjelovaru od 14. srpnja 1989. br. P 368/89 i predmet vraća na ponovno sudjenje prvostepenom sudu.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom, koja je potvrdjena presudom Okružnog suda u Bjelovaru od 7. prosinca 1989. br. Gž 2226/89 tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom da mu je tuženik na ime naknade štete dužan isplatiti iznos od 1.020 dinara (prijašnjih 10,020.000 dinara) sa kamatama i parničnim troškovima, te odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda ukine ili preinači.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja, a o njoj se nadležni javni tužilac nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 164. Zakona o obveznim odnosima za štetu koju uzrokuje osoba koja zbog duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobna za rasudjivanje odgovara onaj koji je na temelju zakona ili odluke nadležnog organa ili ugovora dužan voditi nadzor nad njom, a odgovorna osoba se može osloboditi ove odgovornosti ako dokaže da je obavljala nadzor na koji je obvezana ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora.

Mldb. tužitelja je kritičnog dana na neuropsihijatrijskom odjelu ozlijedio pacijent tuženika udarcem u gornju vilicu pri čemu mu je izbio dva zuba, što u postupku nije bilo sporno.

Na temelju daljnjeg utvrdjenja prvostepenog suda da ovaj pacijent tuženika u vrijeme kada je tužitelju zadao povredu nije bio u takvom zdravstvenom stanju da bi nad njime trebalo provoditi posebne mjere nadzora i da su odgovorne osobe tuženika kritične zgode obavljale potreban nadzor nad tim pacijentom drugostepeni sud je u smislu st. 2. citiranog člana Zakona o obveznim odnosima zaključio da se tuženik oslobadja odgovornosti za naknadu štete tužitelju.

Ovakvo stajalište drugostepenog suda za sada se ne može prihvatiti kao ispravno, jer je u smislu citiranog propisa trebalo raspraviti i utvrditi da li je pacijent tuženika u vrijeme izvršenja ovog djela bio nesposoban za rasudjivanje zbog duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga, te koji je nadzor nad njim tuženik bio obvezan voditi kao nad pacijentom neuropsihijatrijskog odjela i koje mjere je tuženik poduzeo u konkretnoj situaciji da bi zaštitio ostale pacijente od nekontroliranog ponašanja ovog pacijenta, koji je ozlijedio tužitelja.

Da bi se cijenila sposobnosti za rasudjivanje nisu u prvom planu bitne okolnosti kako se ovaj pacijent ponašao (zločesto ili agresivno) kako to pogrešno utvrdjuje prvostepeni sud na temelju provedenog vještačenja, već da li je taj pacijent tuženika i ranije liječen zbog psihičkih smetnji i da li je zbog tih smetnji, ili zaostalog duševnog razvoja ili drugih razloga bio nesposoban za rasudjivanje, a sve te podatke tuženik je morao imati evidentirane u anamnezi bolesti prilikom prijema na liječenje te osobe.

Prema pravilima struke tuženik je s obzirom na prirodu odjela na kojem je bio smješten ovaj pacijent bio dužan provoditi odredjeni nadzor, neovisno o tome u kakvom su stanju bili pojedini pacijenti tj. da li su izgledali agresivno ili ne, pa je slijedom toga trebalo utvrditi koji i kakav nadzor su kritične zgode odgovorne osobe vodile nad pacijentima i posebno nad osobom koja je tužitelja ozlijedila.

Ukoliko je ovaj pacijent tuženika u vrijeme izvršenja djela bio nesposoban za rasudjivanje, onda tuženik treba da dokaže da je obavljao potreban nadzor ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju tog nadzora, a što sve treba cijeniti prema okolnostima konkretnog slučaja, s obzirom na vrijeme, mjesto i učesnike u štetnom dogadjaju.

Radi svega izloženog temeljem odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku trebalo je ukinuti obje presude nižestepenih sudova i predmet vratiti na ponovno sudjenje prvostepenom sudu, koji će ponovnim medicinskim vještačenjem utvrditi sporne okolnosti na koje je ukazano ovom odlukom, pa će na temelju tako utvrdjenog činjeničnog stanja donijeti novu zakonitu odluku o sporu uz koju će odlučiti i o parničnim troškovima revizijskog postupka.

U Zagrebu, 23. listopada 1990.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.