Rev-605/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 605/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz D. R., zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetniku iz K., protiv tuženika C. " d.d. Z., Filijale K., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 03. ožujka 2004. godine, broj Gž-258/04-2, u sjednici održanoj dana 12. travnja 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se tuženiku naloži da tužitelju s osnove izgubljene zarade-rente za period od 02. listopada 2001. godine do 01. prosinca 2002. godine, isplati kapitalizirani iznos od 21.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dana tužbe do isplate, te ubuduće od dana 01. prosinca 2002. godine pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na ime rente mjesečno iznos od 1.500,00 kn počev od 01. prosinca 2002. godine pa nadalje, sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dana dospijeća svakog pojedinog obroka, s time da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a ostale kada budu dospijevali, najkasnije do svakog 5. u mjesecu unaprijed.

Odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom i da s osnove održavanja grobnog mjesta, tuženik plaća tužitelju iznos od 2.000,00 kn za period od mjeseca listopada 2001. godine do listopada 2002. godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dana tužbe do isplate, te ubuduće godišnju naknadu za održavanje grobnog mjesta u iznosu od 2.000,00 kn, koji će iznos dospijevati godišnje svakog 15. listopada za narednih 12 mjeseci ubuduće, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po dospijeću svakog godišnjeg iznosa pa do isplate.

Tužitelj je odbijen i sa zahtjevom da mu tuženik naknadi parnični trošak. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj, pozivajući se na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjska presuda preinači, tako što bi se tužbenom zahtjevu udovoljilo i tuženiku naložilo naknadu parničnog troška tužitelja, a podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protivna stranka na reviziju nije odgovorila, a nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutog revizijskog razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) sukladno čl. 386. ZPP-a, ovaj je revizijski sud utvrdio da nije ostvaren kako istaknuti revizijski razlog, tako niti onaj na kojeg ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet spora u ovom postupku predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu rente s naslova izgubljene zarade, te za isplatu rente s naslova godišnjeg održavanja grobnog mjesta, koji prihod, prema navodima tužitelj gubi, zbog smrti supruge u prometnoj nezgodi od dana 02. listopada 2001. godine do koje je došlo krivnjom osiguranika tuženika, izostankom njezina rada kojim je ostvarivala prihode za domaćinstvo, te nastalih troškova kojima je izložen u održavanju grobnog mjesta gdje je pokopana njegova supruga.

U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a koja je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja,

- da je tužitelj radio na privremenom radu u SR Njemačkoj i to kao poslovođa u tekstilnoj industriji do 1999. godine, kada se vratio u Republiku Hrvatsku,

- da uživa mirovinu s osnove rada u SR Njemačkoj o čijoj visini nije želio iskazivati u postupku,

- da ostvaruje i mirovinu u Republici Hrvatskoj u iznosu od 695,00 kn,

- da je tužitelj kada god je bio u prilici, pomagao svojoj supruzi u radovima u domaćinstvu,

- da tužitelj živi u obiteljskom domaćinstvu sa svojim sinom koji je u dvorištu gdje je ranije bio vrt, otvorio automehaničarsku radionicu,

- da je kupio grobno mjesto u kojem je pokopao suprugu.

Slijedom takvih utvrđenja pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

Odredbom iz čl. 194. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO), propisano je da osoba koju je poginuli izdržavao ili redovno pomagao, kao i ona koja po zakonu ima pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja, odnosno pomaganja.

U konkretnom slučaju, slijedom nađenih utvrđenja nižestupanjskih sudova, na strani tužitelja ne radi se o osobi koju je pokojna M. P., poginula u prometnoj nezgodi, uzdržavala ili redovno pomagala, jer okolnost što je supruga tužitelja za života u poljoprivrednom domaćinstvu obavljala kućanske poslove i poljoprivredne poslove i time pridonosila stjecanju dohotka, nema karakter takvog redovitog pomaganja tužitelja koji bi mogao predstavljati osnovu za priznavanje naknade štete s naslova izgubljenog pomaganja.

Naime, pod pojmom redovnog pomaganja, u smislu ove zakonske odredbe, podrazumijeva se stalno i vremenski duže sukcesivno materijalno pridonošenje u korist određene osobe radi potpunog ili djelomičnog uzdržavanja te osobe.

U konkretnom slučaju tužitelj je primao i prima mirovinu, on sam je sa suprugom obavljao određene poljoprivredne poslove, pa to u svemu znači da niti je bio uzdržavana osoba, niti je zbog nedostatka prihoda primao pomoć od supruge.

Suprotno reviziji, okolnost što je smrću supruge izostao i njezin doprinos u stjecanju dohotka kućanstva, nije sama po sebi zakonska osnova za naknadu štete tužitelju.

Odredbom iz čl. 193. ZOO propisano je da onaj tko prouzrokuje nečiju smrt, dužan je naknaditi i uobičajene troškove njegove sahrane.

Tužbenim zahtjevom tužitelj ne traži naknadu vezanu uz sahranu njegove supruge, kao na primjer, troškove nabavke grobnog mjesta, prigodne crne odjeće i tome slično. Naprotiv, tužitelj traži rentu zbog troškova kojima je izložen zbog posjete grobu i održavanju grobnog mjesta, a to nisu uobičajeni troškovi pogreba kakve ima na umu prije spomenuta odredba čl. 193. ZOO-a.

Prema tome pravilan je zaključak da tužitelju ne pripada utuženi iznos ni po toj osnovi.

Odluka suda revizijskim navodima zato ničim nije dovedena u sumnju, zbog čega je reviziju valjalo odbiti i tako u svemu odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 12. travnja 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.