I Gžzp-417/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: I Gžzp 417/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja Z. K. iz V., kojeg zastupa punomoćnica M. J. J., odvjetnica u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gzp-20/10-5 od 27. travnja 2010., 7. rujna 2010.,

r i j e š i o j e:

Žalba predlagatelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gzp-20/10-5 od 27. travnja 2010., u pobijanom dijelu pod točkom III izreke.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, posl. br. Gzp-20/10-5 od 27. travnja 2010., utvrđeno je da je zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku osnovan (točka I izreke), te je Općinskom sudu u Zaprešiću naloženo donijeti odluku u predmetu koji se pred tim sudom vodi pod poslovnim brojem P-50/10 u roku ne duljem od devet mjeseci od dana dostave te odluke (točka II izreke); nadalje je pod točkom III izreke predlagatelju određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 2.500,00 kuna, dok je zaključno protustranci Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti primjerenu naknadu iz točke III izreke u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja za isplatu, računajući od dana pravomoćnosti tog rješenja (točka IV izreke).

Protiv dijela tog rješenja pod točkom III izreke predlagatelj je podnio žalbu, navodeći određeno žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08, sve u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, „Narodne novine“ br. 73/91 – dalje: ZPP). Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži njegovu žalbu i preinači rješenje u pobijanom dijelu.

I Gžzp 417/10-2

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP na koje, temeljem odredbe iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet ovog izvanparničnog postupka jest zahtjev predlagatelja radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, temeljem odredbi članaka 27. i 28. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05., 16/07., 113/08. i 153/09. - dalje; ZS) zbog dugotrajnosti postupka koji vodi kod Općinskog suda u Zaprešiću.

U žalbenom postupku predlagatelj osporava visinu dosuđene naknade za utvrđenu povredu prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da dosuđeni iznos naknade (2.500,00 kuna) smatra preniskim.

Ovaj sud je međutim zaključio kako i predlagatelju, a posebno sudu prvog stupnja u ovom postupku, osobito valja ukazati na utvrđenje prvostupanjskog suda glede trajanja pravno relevantnog razdoblja, koje predstavlja odlučnu činjenicu pri ocjenjivanju osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Navedeno pravno relevantno razdoblje, naime, pravilno je utvrđeno u trajanju od tri godine, osam mjeseci i dva dana.

Slijedom tako nespornog i pravilno utvrđenog pravno relevantnog razdoblja, ovaj sud upućuje i prvostupanjski sud i žalitelja da u navedenoj pravnoj situaciji nije bilo osnove za zaključak kako je predlagatelju u konkretnom slučaju povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku. Posrijedi je, naime, pravna stvar glede koje hitnost u postupanju nije izričito propisana (tužitelj je tužbu podnio radi naknade štete), te se učinkovitim i ažurnim postupanjem suda još uvijek može ostvariti navedeno pravo predlagatelja, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01- pročišćeni tekst i broj 55/01 – ispravak, 76/10).

Kako se, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, ne može smatrati da bi predlagatelju predmetno pravo bilo povrijeđeno, to ovaj sud dodatno ukazuje kako u razmatranoj situaciji nije bilo niti osnove da se tužitelju dosudi bilo kakav iznos novčane naknade. Naknada se, naime, određuje isključivo u slučaju postojanja povrede prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku.

No, neovisno o tome što je prvostupanjski sud u navedenim segmentima pogrešno primijenio materijalno pravo, sudu prvog stupnja i žalitelju valja ukazati kako ovaj sud – kao drugostupanjski sud u ovom predmetu – nije ovlašten preinačiti prvostupanjsku presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu, sukladno članku 374. ZPP.

Obzirom da iz spisa proizlazi kako protustranka nije podnijela žalbu protiv razmatrane odluke suda prvog stupnja, a žalitelju je, kao predlagatelju, u postupku pred sudom prvog stupnja već dosuđena određena novčana naknada, iako za to nije bilo osnove – što je osobito značajno ako se imaju na umu otežane i složene gospodarskih i socijalnih prilika u Republici

I Gžzp 417/10-2

Hrvatskoj – to je, neovisno istaknutim žalbenim navodima, valjalo potvrditi odluku suda prvog stupnja temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 7. rujna 2010.

Sudac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.