Rev-1584/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1584/1990-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegović kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan Maoduš, Borisa Guttmann, Stanka Jesenković i Stanislava Plazonić, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice A. R. iz D., zastupane po punomoćniku D. D., odvjetniku iz D., protiv tuženika M. M., iz D., zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku iz B., radi utvrdjenja udjela u zajedničkoj imovini, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 28. prosinca 1989. br. Gž 2481/88, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Daruvaru od 9. svibnja 1988. br. P 271/83, u sjednici održanoj dana 16. kolovoza 1990,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužiteljice i u pobijanom odbijajućem dijelu ukida presuda Okružnog suda u Bjelovaru od 28. prosinca 1989. br. Gž 2481/88 kao i u odluci o parničnom trošku pa se u navedenom opsegu predmet vraća drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

U nepobijanom dosudjujućem dijelu kojim je tužbeni zahtjev tužiteljice usvojen drugostepena presuda nije dirana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog suda djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te utvrdjeno da je stambena zgrada u D. ul. …, sagradjena na kč. br. 707/1 u zk. ul. br. 1985 k. o. D. zajednička imovina tužiteljice i tuženog i to tužiteljice u 1/15 dijela a tuženog 14/15 dijela što je tuženi dužan priznati, kao i pravo korištenja 1/15 dijela društvenog vlasništva kč. br. 707/1 gradilište sa 574 m[2] upisana u zk. ul. br. 1985 k. o. D. i izdati joj tabularnu ispravu radi prijenosa prava korištenja navedene nekretnine u 1/15 dijela na ime tužiteljice.

Drugostepeni je sud odlučujući o žalbama obiju stranaka odbio kao neosnovanu žalbu tuženog, a prihvatio žalbu tužiteljice te utvrdio da udio tužiteljice u stjecanju zajedničke imovine iznosi 1/5 dijela a tuženog 4/5 dijela, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do 1/2 dijela tužiteljicu odbio. Odlukom o trošku riješeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Protiv pravomoćne presude drugostepenog suda u dijelu kojim je odbijena s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva izjavila je reviziju tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Konkretizirajući navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica ističe da drugostepeni sud polazi kao da je nesporna činjenica da je kuća do faze izgradnje pod krov sagradjena isključivo tuženikovim sredstvima što da nije nesporna činjenica jer je tužiteljica tvrdila i tvrdi da je upravo ona dok je još bila u S., dakle i prije stavljanja kuće u fazu pod krov doprinosila neposrednim angažiranjem u izgradnji tekuće kao i da je financirala gradnju (nabavka gradjevinskog materijala). S obzirom da su razlozi drugostepene presude u suprotnosti sa stanjem spisa tužiteljica ukazuje na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP pa predlaže ukidanje drugostepene presude kao i prvostepene u dijelu u kojem je odbijena s tužbenim zahtjevom.

Na reviziju nije odgovoreno niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija je osnovana.

Prvostepeni je sud ocjenom kontradiktornih procesnih rezultata (iskaza svjedoka i stranaka) utvrdio izmedju ostalog: da su stranke zajednički gradile spornu kuću jer su imale namjeru zajednički živjeti i vjenčati se; da od samog početka izgradnje (1967.) tužiteljica nije živjela u D. već u S. gdje je bila zaposlena ali da se i u to vrijeme angažirala neposredno u gradnji kuće i ulagala svoja sredstva (nabavljala gradjevinski materijal kako je to specificirao prvostepeni sud); da je kuća do dolaska tužiteljice u D. (1. V 1969. g.) bila stavljena pod krov; te da su nakon toga stranke zajednički kuću dovršile.

Drugostepeni sud pak prihvaćajući žalbu tužiteljice i tužbeni zahtjev do 1/5 dijela suprotno utvrdjenju prvostepenog suda i stanju spisa u razlozima presude navodi "u ovoj je parnici nesporno da je tuženi sam svojim sredstvima počeo graditi kuću br. 11 u ul. 16. rujna u D. te da je sam svojim sredstvima digao do pod krov. Da je nesporno da su stranke za vrijeme vanbračne zajednice i zajedničkog života (kad je tužiteljica prešla živjeti u D.) dovršile kuću.

Navedeni razlozi drugostepene presude doista su suprotni stanju spisa jer je upravo bilo sporno da li je i u kojem opsegu tužiteljica sudjelovala već od samog početka u gradnji sporne zajedničke kuće koja se prema utvrdjenjima prvostepenog suda od početka gradila zajednički i sa namjerom da stranke u njoj zajednički žive, što sve upućuje na postojanje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP zbog čega je valjalo prihvatiti reviziju tužiteljice i u pobijanom odbijajućem dijelu ukinuti drugostepenu presudu i predmet u tom opsegu vratiti drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi u spornom opsegu s time da se otklone navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka te o spornom pitanju odluči (u dijelu u kojem je drugostepenom presudom prihvaćen tužbeni zahtjev u 1/5 dijela s obzirom da revidira samo tužiteljica presuda nije dirana).

U Zagrebu, 16. kolovoza 1990.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović, v.r.