Rev-887/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 887/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegović kao predsjednika vijeća, te Radomire

Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmann, Stanka Jesenković i Stanislava Plazonić kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice V. M. iz O., ..., zastupane po punomoćniku H. M., odvjetniku iz O., protiv tuženika V. I. iz O., ..., zastupanog po punomoćniku S. T., odvjetniku iz R., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tuženog, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 30. kolovoza 1989. br. Gž -1426/1989- 2 kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Rijeci od 18. svibnja 1989. br. P 2726/1988-34, u sjednici održanoj dana 17. svibnja 1990,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženog kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom drugostepenog suda potvrdjena je presuda prvostepenog suda kojom je brak stranaka razveden na osnovu odredbe iz čl. 54. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima, mldb. kćerka stranaka povjerena je na odgoj i čuvanje tužiteljici i majci, a tuženi je obvezan da doprinosi za njezino uzdržavanje i da naknadi tužiteljici parnični trošak.

Protiv presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava navode revizije i predlaže da se revizija kao neosnovana odbije.

Nadležni javni tužilac nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Drugostepeni je sud pravilno potvrdio presudu prvostepenog suda kojom je brak stranaka razveden iz razloga navedenih u čl. 54. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima, mldb. kćerka stranaka povjerena je na odgoj i čuvanje tužiteljici majci, a tuženi je obvezan da doprinosi za njezino uzdržavanje, jer je utvrdjeno da su odnosi izmedju stranaka već duže vremena trajno i teško poremećeni, tako da je zajednički život postao nepodnošljiv, a nemaj izgleda da se stanje u braku normalizira. Tužiteljica je rodjena 1944. godine, a tuženi, kojem je to treći brak 1919.godine. Utvrdjeno je da su stranke različitih naravi i da su zbog toga odnosi medju njima dugi niz godina poremećeni, njihova intimna zajednica već dugi niz godina ne postoji, a izvjesna veza tužiteljice s drugim muškarcem samo da je posljedica, a ne uzrok takvom stanju u braku stranaka. Kraj takvog stanja stvari tuženi neosnovano tvrdi da je tužiteljica isključivo kriva za poremećaj u braku stranaka i da joj stoga ne pripada pravo da traži razvod braka, u čemu se iscrpljuju razlozi revizije. Utvrdjenje suda o stanju u braku stranaka i o uzrocima koji su doveli do takvog stanja proizlazi iz rezultata dokaznog postupka na koje se sud poziva. Tuženi u stvari u reviziji pobija ocjenu dokaza i s tim u vezi pravilnost utvrdjenog činjeničnog stanja, medjutim revizijski sud u smislu odredbe iz čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku, u daljnjem tekstu ZPP ne može ispitivati da li je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdjeno.

Odluci o povjeravanju mldb. kćerke (koja je u medjuvremenu postala punoljetna) na odgoj i čuvanje tužiteljici majci tuženi posebno ne prigovara, a isto tako ne prigovara niti doprinosu koji je dužan davati za njezino uzdržavanje.

Kad je kraj takvog stanja stvari udovoljeno tužbenom zahtjevu, pravilno je primijenjeno materijalno pravo pa kako nema bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se tuženi poziva u reviziji, valjalo je reviziju kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 17. svibnja 1990.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović, v. r.