Supreme Court awards compensation for violation of right to trial within reasonable time due to procedural delays.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia awarded 8,500 kn in compensation to four applicants for the violation of their right to a trial within a reasonable time. The applicants argued that a five-year-long civil procedure regarding property restitution was unreasonably delayed by the lower courts. The court found the proceedings negligent and inefficient, noting specific periods of inactivity, and ruled that the applicants were not primarily responsible for the delays.
Legislator headnote
AI generatedčl. 27. Zakona o sudovima; čl. 28. Zakona o sudovima; The court has the authority to award compensation when a party's constitutional right to a trial within a reasonable time is violated due to the negligence or inefficiency of the judicial authorities, provided the party did not contribute significantly to the delay.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gzp 344/07-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari I- predlagateljice Ž. M. iz R., II-predlagatelja T. B. iz R., III-predlagatelja I. J. iz R. i IV- predlagateljice K. B. iz B., koje zastupa punomoćnik I. D., odvjetnik u R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 4. lipnja 2007., dana 27. svibnja 2008.,
r i j e š i o j e:
I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku I- predlagateljici Ž. M. iz R., II-predlagatelju T. B. iz R., III-predlagatelju I. J. iz R. i IV- predlagateljici K. B. iz B., u iznosu 8.500,00 kn (osamtisućapetstokuna) svakom.
II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagatelji su 4. lipnja 2007. podnijeli ovome sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05 i 16/07, dalje: ZS) smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Županijskog suda u Rijeci (nenavodeći poslovni broj).
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljenog preslika spisa Općinskog suda u Rabu posl. br. Z- 683/02, kao i očitovanja Županijskog suda u Rijeci od 10. prosinca 2007. utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00 i 28/01, dalje: Ustav):
- predmetni postupak pokrenut je 24. lipnja 2002. pred Općinskim sudom u Rabu, posl. br. Z-683/02, podnošenjem prijedloga predlagatelja 1. V. M., 2. P. M., 3. I. J., 4. T. B., 5. Š. M., 6. A.-S. M. i 7. K. B., protiv protustranke I. d.d., R., …, radi zabilježbe spora, zabrane opterećenja i otuđenja nekretnina do pravomoćnog završetka postupka naknade i povrata oduzete imovine (denacionalizacija);
- rješenjem posl. br. Z-683/02 od 7. siječnja 2003. Općinski sud u Rabu je odbacio predmetni prijedlog, te je pisani otpravak istog rješenje punomoćnik predlagatelja primio 26. studenoga 2003.;
- predlagatelji su 2. prosinca 2003. podnijeli žalbu protiv navedenog rješenja i prijedlog za povrat u prijašnje stanje;
- Županijski sud u Rijeci je rješenjem posl. br. Gž-1021/04 od 21. srpnja 2004. pod toč. I. izreke odbio žalbu predlagatelja kao neosnovanu i potvrdio rješenje suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbačen prijedlog radi zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja predmetnih nekretnina do pravomoćnog okončanja zahtjeva za povratom imovine (denacionalizacije), dok je pod toč. II. izreke djelomično uvažena žalba predlagatelja, te ukinuo rješenje suda prvog stupnja u preostalom dijelu, odnosno u dijelu u kojem je odbačen prijedlog predlagatelja od 24. lipnja 2002., radi zabilježbe spora, u odnosu na predmetne nekretnine, do pravomoćnog završetka postupka po zahtjevu za povrat imovine (denacionalizacije) i u tom dijelu predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Spis je vraćen sudu prvog stupnja 18. kolovoza 2004., a isti je drugostupanjsku odluku otpremio strankama rješenjem od 24. studenoga 2004.;
- Općinski sud u Rabu je rješenjem posl. br. Z-683/02 od 12. prosinca 2005. pozvao predlagatelje na dostavu uređenog prijedloga i zahtjeva za naknadu odnosno povrat oduzete imovine (denacionalizacije), uz dokaz da je isti podnesen Županiji primorsko-goranskoj, Uredu za imovinskopravne poslove, u roku od 30 dana, uz upozorenje na posljedice propuštanja;
- podneskom od 31. prosinca 2005. predlagatelji su udovoljili traženju suda iz prednjeg rješenja, te su izvijestili sud da je pravna slijednica 1. predlagatelja V. M. njegova supruga Ž. M.;
- rješenjem posl. br. Z-683/02 od 28. veljače 2006. Općinski sud u Rabu je odbacio prijedlog predlagatelja od 30. prosinca 2005., radi zabilježbe zabrane opterećenja i otuđenja predmetnih nekretnina, koja će zabilježba trajati sve do rješenja zahtjeva predlagatelja na naknadu, odnosno povrat predmetnih nekretnina (denacionalizacije), odnosno roka određenog zakonom. Pisani otpravak istog rješenje dostavljen je predlagateljima 9. listopada 2006.;
- predlagatelji su 14. listopada 2006. protiv navedenog rješenja podnijeli žalbu i priložili relevantne isprave;
- Županijski sud u Rijeci je rješenjem posl. br. Gž-3993/07 od 30. kolovoza 2007. odbio žalbu predlagatelja kao neosnovanu i potvrdio rješenje Općinskog suda u Rabu posl. br. Z-683/02 od 28. veljače 2006., te je isto rješenje zajedno sa spisom 3. rujna 2007. vraćeno Općinskom sudu u Rabu;
- potonja drugostupanjska odluka dostavljena je strankama 11. rujna 2007.
Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagateljima pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u konkretnom slučaju traje od podnošenja prijedloga za upis u predmetnom postupku dana 24. lipnja 2002. do 11. rujna 2007., kada su predlagatelji primili rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 3993/07-2 od 30. kolovoza 2007., što, pak, sveukupno iznosi 5 godina, 2 mjeseca i 17 dana.
S obzirom na navedenu duljina trajanja predmetnog postupka, prema ocjeni ovoga suda postupak je vođen neažurno i neučinkovito, pa je zbog toga povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku. Naime, razvidno je kako je rješenje Općinskog suda u Rabu posl. br. Z-683/02 od 7. siječnja 2003. dostavljeno strankama 26. studenoga 2003, što predstavlja zastoj od 10 mjeseci, nadalje, da je Županijski sud u Rijeci rješenjem posl. br. Gž-1021/04-2 od 21. srpnja 2004. djelomično ukinuo navedeno prvostupanjsko rješenje, te da je predmet vratio Općinskom sudu u Rabu 18. kolovoza 2004., a da je isti sud tek rješenjem od 12. prosinca 2005. pozvao predlagatelje na dostavu relevantnih isprava, odnosno s protekom od 1 godine i 4 mjeseca.
Po ocjeni ovog suda, predlagatelji svojim postupanjem nisu, u bitnom, doprinijeli duljini trajanja predmetnog sudskog postupka, a niti isti postupak ima elemenata složenosti.
Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu 8.500,00 kn, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, te s obzirom na gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.
Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 27. svibnja 2008.
S U D A C
Željko Glušić, v. r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može podnijeti ustavna tužba.