Rev-669/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 669/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, predsjednika vijeća, Katarine Buljan, mr. sc. Andrije Erakovića, mr. sc. Lucije Čimić i Željka Glušića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice malodobne V. K. iz N. G., zastupane po majci i zakonskoj zastupnici K. K., a ova po punomoćnici J. M.-S., odvjetnici iz N. G., protiv tužene Republika Hrvatska, zastupana po Državnom pravobraniteljstvu Županije Brodsko-posavske, Ispostava u N. G., sada Općinskom državnom odvjetništvu u Novoj Gradiški, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi broj Gž-972/96 od 22. svibnja 1997., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški broj P-202/95 od 19. rujna 1996., u sjednici održanoj 18. lipnja 2008.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Požegi broj Gž-972/96 od 22. svibnja 1997. potvrđena je presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški broj P-202/95 od 19. rujna 1996. kojom je tužena obvezana isplatiti tužiteljici na ime naknade nematerijalne štete 24.300,00 kn, te materijalne štete 497,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20. rujna 1996. do isplate, kao i naknaditi joj parnični trošak od 2.690,53 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužena je izjavila reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Na ovaj predmet spora se, obzirom na dan zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom (12. rujna 1996.), a temeljem odredbe čl. 284. st. 5. u svezi s odredbom čl. 219. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) i čl. 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 112/99 – stupio na snagu 6. studenoga 1999.) primjenjuje nenovelirana odredba čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91 i 91/92 – dalje: ZPP) glede dopuštenosti revizije. Odredbom stavka 2. tog članka propisano je da revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 3.000,00 kn.

Obzirom da pobijani dio pravomoćne presude iznosi 24.797,00 kn, izjavljena revizija je dopuštena.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što ni navedeni razlozi ne proturječe utvrđenim činjenicama, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a (pogrešno se revizija poziva na čl. 354. st. 1. toč. 13. ZPP-a!), a na koju revizija neosnovano ukazuje.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu joj štete (nematerijalnu i materijalnu) vezano za prometnu nezgodu koja se dogodila 5. rujna 1993. u N. G. u kojoj je tužiteljica vozeći bicikl povrijeđena, a kada je na nju naletjelo vozilo tužene reg. oznake … kojim je upravljao D. M.. U ovoj revizijskoj fazi postupka među strankama je i dalje sporno pitanje odgovornosti tužene za nastali štetni događaj, kao i visina pripadajuće naknade štete.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužiteljica, tada 14-godišnjakinja vozeći bicikl sporednom ulicom ušla u križanje sa glavnom ulicom bez da se prethodno zaustavila radi provjere mogućnosti sigurnog prelaska kolnika, unatoč postojećeg prometnog znaka "Stop" (obavezno zaustavljanje),

- da se u tom trenutku ulicom s prednošću prolaza kretalo vozilo tužene brzinom od 65 km/h, premda je na tom dijelu (područje grada) brzina kretanja vozila bila ograničena na 50 km/h,

- da je tužiteljica započela prelaženje križanja kada je nailazeće vozilo bilo udaljeno od nje 26 metra, te

- da do nezgode ne bi došlo da se vozilo tužene kretalo brzinom do 56 km/h,

- da je u ovoj nezgodi tužiteljica zadobila teške tjelesne povrede.

Temeljem prednjih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da na strani oba sudionika ove prometne nezgode postoje propusti u postupanju, a koji su doveli do nezgode, pri čemu je doprinos vozača tuženičinog vozila pravilno ocijenjen većim od onog tužiteljice. Naime kod činjenice da se to vozilo kretalo brzinom bitno većom od one dopuštene u gradu, ne smanjujući je premda se približavao križanju kojim se kao biciklista približavala tužiteljica iz sporedne ulice, onda je izvjesno da se radilo o propustima u postupanju koja su suprotna onima propisanim čl. 9. st. 1., 13., 26., 28. i 33. tada važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 84/92, 6/93, 5/93, 26/93).

Stoga je, uzimajući u obzir sve opisane propuste vozača tuženičinog vozila kao i one tužiteljice kao drugog sudionika ove prometne nezgode, a koji su doveli do njezinog nastanka, pravilno ocijenio većim doprinos vozača tuženičinog vozila od onog tužiteljice i baš u omjeru: 60% vozač tuženičinog vozila i 40% tužiteljica, te u skladu s tim i dosudio naknadu štete tužiteljici (čl. 174. i 177. st. 2. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj: 53/91 i 73/91 – dalje: ZOO).

U štetnom događaju tužiteljica je zadobila povrede u vidu prijeloma lijeve nadlaktične kosti i udarca u lijevo koljeno, ocjenjene po liječniku vještaku kao teške tjelesne povrede.

Obzirom na intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova (jaki 6 dana, srednji 30 dana, slabiji 5 mjeseci, primarni strah trajao je 2-3 minute, sekundarni strah jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, slabijeg intenziteta 30 dana), smanjenja životnih aktivnosti (invalidnost 10%), oblika naruženosti (srednji stupanj), priznati iznos naknada s tih osnova i baš za: fizičke bolove 12.500,00 kn, strah 7.000,00 kn, duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti 10.500,00 kn, naruženosti 10.500,00 kn, umanjenih za utvrđen doprinos tužiteljice od 40% nastanku štetnog događaja, te tako dosuđeno za: fizičke bolove 7.500,00 kn, strah 4.200,00 kn, duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti 6.300,00 kn, te naruženost 6.300,00 kn, pravilno su određeni, sve temeljem odredbe čl. 200. u svezi s odredbom čl. 205. ZOO-a.

Isto tako dosuđenih 60% nesporno utvrđene visine materijalne štete (za tuđu pomoć i oštećen bicikl) pravilno su određene sve temeljem odredbe čl. 189. i 195. u svezi s odredbom čl. 192. ZOO-a).

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci, sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 18. lipnja 2008.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v. r.