Gž-573/2017-2 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj 79 Gž-573/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Teodore Tomšić, kao predsjednice vijeća, Milene Frankić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Mrzljak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. za p. p. i p. n. Z.., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva R. i Š. iz Z., protiv tuženika Grada Paga, Branimirova obala 1, OIB: 32150762596, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr. sc. Š. P. i N. S. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-1390/15-126 od 24. studenog 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 12. rujna 2017.

p r e s u d i o je

I. Odbija se žalba tuženika Grada Paga, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-1390/15-126 od 24. studenog 2016., u pobijanom dijelu pod toč. I izreke presude.

II. Odbija se žalba tužitelja A. za p. p. i p. n., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-1390/15-126 od 24. studenog 2016., u pobijanom dijelu pod toč. II kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 798.483,10 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 54.473,00 kuna od dana 25.04.2006. do isplate, na iznos od 427.731,08 kuna od dana 17.08.2006. do isplate , na iznos od 206.479,25 kuna od dana 12.10.2006. do isplate , na iznos od 106.932,77 kuna od dana 23.11.2006. do isplate i na iznos od 2.867,00 kuna od dana 28.11.2006. do isplate.

r i j e š i o j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P- 1390/15-126 od 24. studenog 2016., u dijelu pod toč. II kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 298.421,76 kn sa zateznim kamatama koje teku od 17. kolovoza 2005. do isplate i predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku, Gradu Pagu, u roku 15 dana, isplatiti tužitelju A. za p. p. i p. n. iz Z.., iznos od ukupno 413.073,60 kuna, sa zateznim kamatama koje se do 31.12.2007. godine obračunavaju u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate i Zakonom o zateznim kamatama, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, te od 01.08. 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje zatezne kamate teku:

- na iznos od 84.889,00 kuna od dana 28.03.2006. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 328.184,60 kuna od dana 12.10.2006. godine pa sve do isplate.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku, Gradu Pagu, u roku 15 dana, isplatiti tužitelju A. za p. p. i p. n. iz Z., iznos od ukupno 1.096.904,86 kuna, sa zateznim kamatama koje se do 31.12.2007. godine obračunavaju u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate i Zakonom o zateznim kamatama, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, te od 01.08. 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje zatezne kamate teku:

- na iznos od 298.421,76 kuna od dana 17.08.2005. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 54.473,00 kuna od dana 25.04.2006. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 427.731,08 kuna od dana 17.08.2006. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 206.479,25 kuna od dana 12.10.2006. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 106.932,77 kuna od dana 23.11.2006. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 2.867,00 kuna od dana 28.11.2006. godine pa sve do isplate.“

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv navedene presude žale se tužitelj i tuženik.

Tužitelj se žali protiv presude u dijelu pod toč. II i toč. III izreke presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) te predlaže presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmeti vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

Tuženik se žali protiv presude u dijelu pod toč. I izreke presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP te predlaže presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmeti vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 1.509.978,46 kn s osnova štete koju je pretrpio zbog zakašnjenja tuženika u ispunjenu ugovorne obveze iz ugovora o međusobnim pravima i obvezama u pogledu izgradnji stambene građevine prema provedbenom programu društveno poticajne stanogradnje od 28. kolovoza 2003.

Sud prvog stupnja, uz utvrđenje:

-da je između stranaka sklopljen ugovor o međusobnim pravima i obvezama u pogledu izgradnji stambene građevine prema provedbenom programu društveno poticajne stanogradnje od 28. kolovoza 2003.

-da tuženik nije ispunio obveze preuzete navedenim ugovorom, definirane u odredbi čl. 4. tog ugovora

-da je čl. 5. ugovora utvrđen rok na način da će se poslovi izvršiti u rokovima utvrđenim terminskim planom građenje i to najkasnije do dovršetka građevinsko-obrtničkih radova, odnos potpunog dovršetka građevine

-da iz zapisnika Povjerenstva za tehnički pregled od 9. srpnja 2004. proizlaze primjedbe inspektora i predsjednika povjerenstva te je dan rok od 30 dana za otklanjanje ti nedostataka, nakon čega se može izdati uporabna dozvola

-da iz dopisa tuženika tužitelju od 30. rujna 2004. i 2. prosinca 2004. proizlazi da sam tuženik navodi kako sve radove koje je preuzeo kao obvezu nisu završeni na vrijeme

-da iz zapisnika Povjerenstva za tehnički pregled od 20. listopada 2006. proizlazi kako su u potpunosti otklonjeni nedostati utvrđeni zapisnikom od tehničkom pregledu od 9.srpnja 2006., te kako je izvršeno spajanje instalacija objekta na infrastrukturne instalacije, vodovod, električnu mrežu i osiguran vatrogasni pristup objektu i parking

-da je uporabna dozvola za objekt izdana 30. listopada 2006.

-da tuženik nije priložio relevantne dokaze iz kojih bi proizlazilo da je sukladno ugovoru izvršio sve radove koje je preuzeo kao obvezu

- da je provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno je da pretrpljena šteta tužitelja zbog neizvršenih, a preuzetih građevinskih radova od strane tuženika iznosi 413.073,60 kn uključivo PDV, da je između dva tehnička pregleda na građevini proteklo nešto više od dvije godine te u tako relativno kratkom vremenskom periodu za predviđen vijek trajanja građevine, njena sanacija u onakvoj mjeri nije smjela uslijediti, ako su ugrađeni standardni materijali prema građevnim normativima i uzancima struke, da nakon što je na građevini izvršen tehnički pregled i ishođena uporabna dozvola, tada se prema važećem Zakona o gradnji građevina smatra dovršenom i u tom smislu nije bilo potrebno organizirati daljnje radnje, pri čemu je primopredaja trebala uslijediti prije tehničkog pregleda, da vještak nije našao elemenata prema stanju spisa koji bi opravdavao dodatno projektiranje okoliša, a koji projekt okoliša je već postojao uz osnovni projekt građevine na temelju koje ishođenja dozvola za gradnju, da je projektant imao na uvidu projekte na temelju kojega je izdana dozvola za gradnju pa je mogao projektirati uređenje okoliša u skladu s navedenom odvodnjom, a ako ti projekti nisu usklađeni, onda je to odgovornost projektanta, a ne izvođača, da je obveza čuvanja, ograđivanja i slično potrebna za vrijeme izvođenja radova zbog neovlaštenih ulazaka, krađe otvorene zgrade i sl., dok nakon tehničkog pregleda i izdavanja uporabne dozvole to više nije gradilište već dovršena građevina čije čuvanje može biti tretirano nekim drugim zahtjevima, da je osnovna primjedba u zapisnika od 9.srpnja 2004. bila nedovršen okoliš, a u ponovljenom tehničkom pregledu od 20. listopada 2006. te primjedbe nije bilo te je izdana i uporabna dozvola 30. listopada 2006.

-da je vještak jasno naveo koje stavke iz okončane situacije od 20. listopada 2006. nije prihvatio jer se iste ne odnose na obvezu koju je tuženik preuzeo čl.4. ugovora, dok se ostale stavke koje se odnose ne dovršenje i sanaciju same građevine, kao izvana, a tako i iznutra, pri čemu okolnost da okoliš nije bio dovršen ne utječe na brojne nedostatke nastale u roku od dvije godine, već navedeno ukazuje na nekvalitetne/ili nepravilno ugrađene materijale

-da je vještak u vještačenju, kao i usmenim očitovanjima dao iscrpne i jasne razloge i argumentirano otklonio iznesene prigovore, pri čemu sud nalazi da se radi o dugogodišnjem vještaku u čiju stručnost i objektivnost nema razloga sumnjati, a nasuprot tome tužitelj nije ponudio dokaze koje bi navedeno vještačenje doveli u pitanje (eventualno drugo vještačenje ili druge isprave)

-da stranke nisu priložile građevinski dnevnik i terminski plan gradnje, a ista dokumentacija nije mogla biti pribavljena od Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje i stečajne upraviteljice trgovačkog društva Z. d.d. u stečaju.

Ocjenom predloženih i dostupnih dokaza, uvažavajući rezultate građevinskog vještačenja, te primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221a. ZPP sud prvog stupnja djelomično prihvaća zahtjev tužitelja i odlučuje kao u izreci.

Odluka suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu pod toč. I izreke, kao i za odbijajući dio pod toč. II izreke za iznos od 798.783,10 kn sa zateznim kamatama, pravilna je i zakonita pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

U tom dijelu pobijana presuda može se ispitati, ima razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni, zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju tužitelj i tuženik u žalbi.

Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je obrazloženo naveo koje odlučne činjenice su provedenim građevinskim vještačenjem utvrđene, kako u pogledu osnovanosti tako i visine pojedinih zahtjeva pa pobijana odluka o tom dijelu ima valjane i obrazložene razloge, slijedom čega se može ispitati.

Iz rezultata provedenog vještačenja, koje je sačinjeno na temelju dokumentacije koja je dostavljena u spis nedvojbeno proizlazi da vrijednost izvedenih i plaćenih radova drugim izvođačima iznosi 84.889,00 kn (prema toč. 6c nalaza) i umanjen iznos od 328.184,60 kn (toč. 6d vještačenja i 7. nalaza), dakle ukupno iznos od 413.073,60 kn i na što se isti odnose, pa je sud prvog stupnja, utvrdivši da se radi o radovima čije je troškove trebao snositi tuženik, sukladno odredbi čl. 4. ugovora, što isti nije učinio već je te troškove snosio tužitelj, pravilnom primjenom odredbe čl 17. i čl. 262. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) tužitelju dosudio iznos od 413.073,60 kn sa zateznim kamatama i odlučio kao pod toč. I izreke presude. Pri tome je za dodati da tuženik nije prigovarao vještačenju pa mu je zasigurno bilo jasno na što se svaki pojedini zatraženi, a time i dosuđeni iznos, kako pojedinačno, tako i u njihovom zbiru odnosi. Slijedom iznesenog, žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaj na pravilnost i zakonitost dosuđujućeg dijela odluke.

Žalbeni navodi tužitelja svode se na osporavanje pravilnosti utvrđenja suda prvog stupnja koje je temeljeno na rezultatima provedenog građevinskog vještačenja, poglavito u dijelu koji se odnosi na osnovanost zahtjeva za naknadu troškova čuvanja smatrajući da su isti nelogični i neživotni, navodeći je vještak u svom nalazu izašao iz okvira zadatka i upuštao se u ocjenu u pravnih pitanja. Iz navedenog proizlazi da tužitelj sadržajno, ističe relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP vezanu uz ocjenu dokaza i kojima ističe žalbeni razlog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja.

Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio građevinsko vještačenje kao jasno stručno i obrazloženo, obrazloživši da se vještak nije upuštao u ocjenu pravnih pitanja već je u skladu da zadatkom dao očitovanje sa stajalište svoje struke o vrsti i kvaliteti radova koji su izvršeni i koje je radove, sukladno ugovornoj odredbi čl. 4. ugovora tužitelj bio primoran o vlastitom trošku ugovoriti i izvesti po trećim osobama, a kao posljedicu neispunjenja ugovorne obveze od strane tuženika, koje razloge prihvaća i ovaj sud. Naime, radi se o pitanjima koja se tiču vrste, kvalitete, osnovanosti i visine troškova koje je prema ugovoru bio dužan izvesti tuženik, ali ih je umjesto tuženika izvršio tužitelj, a koje je pravilno procjenjivao vještak odgovarajuće struke, i koji se suprotno navodima tužitelja zasigurno ne mogu utvrđivati iskazima svjedoka.

Za ukazati je, da se vještak tijekom postupka pored pisanog vještačenja i usmeno očitovao na iznesene prigovore tuženika (ročište održano 16. lipnja 2014.) i prigovore tužitelja argumentirano otklonio, pri čemu ovaj sud ne nalazi postojanje okolnosti iz čl. 261. ZPP. Pri tome, nakon očitovanja vještaka tužitelj nije predlagao provođenje dokaza obnovom vještačenja niti priložio dokaze iz kojega bi proizlazilo drugačije utvrđenje.

Tako je sud prvog stupnja na osnovi pravilne ocjene provedenih dokaza, prihvativši utvrđenja iz građevinskog vještačenja, te primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 219. u svezi čl. 221a. ZPP utvrdio neosnovanost potraživanja tužitelja za iznos od 798.483,10 kn, a koji se odnosio na potraživanje za troškove izgradnje projektne dokumentacije (u iznosu od 57.340,00 kn) te preostale iznose iz okončane situacije od 20. listopada 2006., koji se odnose na sanaciju same građevine, kako izvana tako i iznutra (dakle preko priznatog iznosa od 328.184,60 kn). Za svoja činjenična utvrđenja i pravne zaključke sud prvog stupnja je naveo iscrpne, jasne i prihvatljive razloge pa se opetovani prigovori tužitelja, a koji su već tijekom postupak raspravljeni, ne mogu prihvatiti.

Stoga je, ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud, na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti pa je presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu pod toč. I izreke, kao i u odbijajućem dijelu pod toč. II izreke za iznos od 798.483,10 kn primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo potvrditi i odlučiti kao pod toč. I i II izreke ove presude.

Međutim, osnovano ukazuje tužitelj da presuda suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu za iznos od 298.421,76 kn, koji se odnosi na troškove čuvanja prema ugovoru o čuvanju zaključen s G. in d.o.o. Z. ne sadrži obrazložene razloge pa se u tom dijelu ne može ispitati.

Naime, iz provedenog građevinskog vještačenja proizlazi da nakon što je na građevini izvršen tehnički prijedlog i ishođena uporabna dozvola, tada se prema važećem Zakonu o gradnji građevina smatra dovršenom i u tom smislu nije bilo potrebno organizirati daljnje radnje, pri čemu je primopredaja trebala uslijediti prije tehničkog pregleda, da obveza čuvanja, ograđivanja i slično potreban je za vrijem izvođenja radova zbog neovlaštenih ulazaka, krađe otvorene zgrade i sl., dok nakon tehničkog pregleda i izdavanja uporabne dozvole to više nije gradilište već dovršena građevina čije čuvanje može biti tretirano nekim drugom zahtjevima. Međutim, sud prvog stupnja propustio je ocijeniti ugovor o čuvanju stambene građevine u P.. od 5. srpnja 2005. i 26. kolovoza 2005., kao i zapisnike sa sastanka Povjerenstva za tehnički pregled od 9. srpnja 2004. i 20. listopada 2006. Tako je, radi ocjene osnovanosti toga dijela zahtjeva tužitelja, valjalo utvrditi u kojem razdoblju je predmetna građevina bila na čuvanju, je li se u tom razdoblju predmeta građevina mogla smatrati dovršenom ili ne, i od kakvog je utjecaja je za osnovanost takvog zahtjeva tužitelja neizvršenje preuzetih ugovornih obveza od strane tuženika.

Zbog navedenog, prema ocjeni ovoga suda, ne samo da je sud prvog stupnja nepotpuno utvrdio činjenično stanje, već je ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda u tom dijelu nema razloge o odlučnim činjenicama pa se ne može ispitati.

Stoga je u tom dijelu, dakle u odbijajućem dijelu pod toč. II izreke za iznos od 298.421,76 kn presudu suda prvog stupnja, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP valjalo ukinut i vratit sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Kako je za sada neizvjestan uspjeh stranaka u postupku, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.

U nastavku postupka sud prvog stupnja će otkloniti uočenu bitnu povredu, te će analizirajući provedene dokaza ocijenit osnovanost zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 298.421,76 kn i za svoja utvrđenja će dati jasne i obrazložene razloge, a nakon čega će biti u prilici donijeti novu i zakonitu odluku, kojom će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu 12. rujna 2017.

Predsjednica vijeća:

Teodora Tomšić, v.r.