Rev-166/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 166/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan Maođuš, Borisa Gutttmanna i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. Č. i J. Č., oboje iz Č., koje zastupa punomoćnik V. L., odvjetnik iz S. B., protiv tuženika A. G. iz Č., radi ispunjenja ugovora, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 30.listopada 1986. br. Gž-1237/86, kojom je preinačeno rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 13. lipnja 1986. br. P-940/80, u sjednici održanoj dana 17.veljače 1994. godine

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom odlukom prijedlog tuženika za ponavljanje pravomoćno završenog postupka u predmetu P-940/80 odbačen je kao nepravovremen.

Odlukom suda drugog stupnja povodom žalbe tuženika preinačena je prvostupanjska odluka onamo, da je prijedlog tuženika za ponavljanje pravomoćno završenog postupka odbijen kao neosnovan.

Protiv navedene pravomoćne odluke suda drugog stupnja tuženik je izjavio pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom, da se ukinu obje nižestupanjske odluke i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje o podnesenom prijedlogu za ponavljanje pravomoćno završenog postupka.

Protivna strana nije odgovorila na reviziju, niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Revident je u ovoj pravnoj stvari podnio prijedlog za ponavljanje pravomoćno završenog postupka u predmetu P-940/80 suda prvog stupnja - koji je dovršen na način, da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, te je revident kao tuženik obvezan izdati tužiteljima ispravu sposobnu za zemljišnoknjižni prijenos nekretnine koje je tuženik prodao tužiteljima temeljem zaključenog ugovora od 27. XI 1979.godine.

Tuženik svoj prijedlog za ponavljanje postupka obrazlaže saznanjem novih činjenica i stjecanjem mogućnosti, da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za njega mogla biti donesena povoljnija odluka, da su te činjenice i dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku (čl. 421. st. 1. toč. 9. Zakona o parničnom postupku - dalje: ZPP) pri čemu ističe, da je pribavio odluku disciplinskog suda Odvjetničke komore Hrvatske od 15. VI 1986. godine kojom je odbijen prijedlog odvjetnika V. L., punomoćnika tužitelja za ponavljanje disciplinskog postupka završenog presudom od 18. prosinca 1984. godine kojom je utvrđeno, da je odvjetnik V. L. putem svog djelatnika A. V. nesavjesno, nestručno i neprecizno sastavio ugovor o prodaji zemljišta zaključen između parničnih stranaka i to na štetu tuženika kao prodavatelja jer ničim posebno nije osigurao pravo prodavatelja revidenta, a naročito u pogledu roka isplate ugovorene cijene (koja je isplata vezana uz dobivanje kredita tužitelja od banke), te stoga, jer nisu unesene u ugovor odgovarajuće raskidne klauzule na koji način da je spomenuti odvjetnik svojim nesavjesnim ponašanjem onemogućio tuženika da može ostvariti svoje pravo.

Revident smatra, da navedeni predloženi novi dokaz ukazuje, da njegova prava volja nije unesena u zaključeni ugovor sa tužiteljima, jer da je on stvarno zahtijevao isplatu kupovnine odmah, odnosno u kratkom roku, te ističe da u pobijanoj odluci sud drugog stupnja nije posebno ocijenio sve nove dokaze pa pobijanu odluku stoga nije moguće ispitati što da upućuje na ostvarenje bitne povrede odredaba parničnog postupka navedene u čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

U prvom redu valja po nalaženju ovog suda istaknuti da revident u svom prijedlogu za ponavljanje postupka nije iznio takve činjenice koje već ranije nije iznosio u pravomoćno dovršenom postupku čije ponavljanje predlaže.

Naime, revident je u biti sadržajno iste tvrdnje bez uspjeha iznosio u ranijem pravomoćno dovršenom postupku - navodeći medu ostalim, da je protivno njegovoj volji propušteno odrediti u ugovoru rok za ispunjenje obveze tužitelja kao kupaca u pogledu isplate kupovnine.

Tu tvrdnju revident nije uspio dokazati u pravomoćno dovršenom postupku koji je ranije vođen te ju ponovno iznosi i u svom prijedlogu za ponavljanje postupka pozivajući se u dokaz te tvrdnje na već spomenutu odluku disciplinskog suda odvjetničke komore kojom je izrečena disciplinska mjera odvjetniku V. L., u čijoj je odvjetničkoj pisarni uz pomoć djelatnika tog odvjetnika sačinjen sporni ugovor između stranaka.

Ovaj sud nalazi da je pravilna ocjena iz pobijane odluke suda drugog stupnja kako se ne radi o takvim novim dokazima na temelju kojih bi za tuženika mogla biti donesena povoljnija odluka da su ti dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, jer ponuđeni novi dokazi (odluka disciplinskog suda odvjetničke komore) samo upućuje na određene propuste djelatnika odvjetničke pisarne počinjene na štetu revidenta pri sastavljanju spornog ugovora što samo po sebi nema utjecaja na postojanje, sadržaj i "pravne učinke spornog ugovora zaključenog između stranaka.

Ako pak revident svojim navodima u prijedlogu za ponavljanje postupka želi istaknuti, da je sporni ugovor zaključio uz ostvarenje neke od mana volje kao npr. u bitnoj zabludi ili uslijed prijevare (čl. 61. i 65. Zakona o obveznim odnosima dalje: ZOO) - ovlašten je zaštititi svoja prava traženjem poništenja ugovora (čl. 111. i 112. ZOO) pod uvjetom da nije istekao rok za isticanje takvog zahtjeva propisan u odredbi čl. 117. st.l. i 2. ZOO, ali ne može se s uspjehom pozivati na takav razlog pobojnosti ugovora u prijedlogu za ponavljanje postupka prije nego je ishodio pravomoćnu presudu kojom se poništava ugovor radi navedenih razloga. Revident ne tvrdi niti je dokazao da je ishodio pravomoćnu presudu kojom bi bio poništen sporni ugovor radi postojanja navodne mane volje koju revident spominje u svojem prijedlogu za ponavljanje postupka.

Ovaj sud je prema tome našao, da se pobijana odluka suda drugog stupnja može ispitati imajući u vidu sve izloženo a napose navode samog tuženika iznesene u njegovom prijedlogu za ponavljanje postupka i zaključio da revident ne nudi nove činjenice odnosno nove dokaze na temelju kojih bi za njega mogla biti donesena povoljnija odluka, da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Stoga iz svega ovog proizlazi po ocjeni ovog suda, da nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP koju ističe revident, a kako ne postoje ni oni revizijski razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. u vezi čl. 400. st. 4. ZPP).

U Zagrebu, 17. veljače 1994.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.