Revr-1603/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1603/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Viktoriji Lovrić u pravnoj stvari tužiteljice R. K. B. iz Z., zastupane po punomoćniku B. L., odvjetniku u Z., protiv tuženika V. l. d.d., Z., zastupanog po punomoćnici N. G., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. R. i p., Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gžr-852/10-2 od 6. travnja 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pr-2322/06-13 od 4. siječnja 2010., 31. siječnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 13.736,66 kn sa zateznom kamatom(toč. I) i naknaditi joj parnični trošak u iznosu 5.195,00 kn (toč II). Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda (toč I) i odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu (toč. II).

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) koje odredbe se u ovom postupku primjenjuju na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi sa čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) radi jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa 13.736,66 kn.

Kako u konkretnom predmetu vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 100.000,00 kn, nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP, a bila bi dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP ).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U predmetnoj reviziji, osim što navodi da se u ovom slučaju radi o tzv. izvanrednoj reviziji iz čl. 382. ZPP, jer da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, tuženik ne samo da nije određeno naznačio pravno pitanje u odnosu na koje se može izjaviti revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, već nije niti izložio razloge zbog kojih smatra da bi takvo pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a što je bio dužan prema izričitoj zakonskoj odredbi iz. čl. 382. st. 3. ZPP.

Tuženik u reviziji iznosi svoja stajališta u odnosu na utvrđenja sudova i primjenu materijalnog prava.

S obzirom da revizija tuženika nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP te ne sadrži određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je jedino mogla biti podnesena, revizija tuženika protiv drugostupanjske presude nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392. ZPP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 31. siječnja 2012.

Sutkinja:

Viktorija Lovrić, v.r.