Criminal appeal dismissed; Supreme Court upheld first-instance conviction and mandatory treatment order for alcohol addiction.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a first-instance conviction for attempted murder and upheld the mandatory treatment order for alcohol addiction. The defendant argued the sentencing and safety measures were incorrect, but the court found no legal errors in the first-instance judgment. The court confirmed the conviction based on established facts and validated the mandatory treatment order due to the proven danger posed by the defendant's alcohol dependency.
Legislator headnote
AI generatedArt. 35, 19, 65, 69 KZ SFRJ; Art. 370, 376, 384 ZKP; A criminal appeal against a sentence and mandatory treatment order for alcohol addiction is inadmissible if the first-instance court properly weighed aggravating and mitigating circumstances and the defendant poses a continuing danger due to addiction.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-362/1991-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Kocijančić Erike kao predsjednika vijeća, te mr. Frančula Rudolfa, mr. Biondić Vjere, Potrebica Ante i mr. Moračinović Hrvoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Burkanović Branke kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. K. D. zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZH u vezi s čl. 19. st. 1. KZ SFRJ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Splitu od 14. veljače 1991, K-89/90, u sjednici održanoj 11. rujna 1991, saslušavši zamjenika javnog tužioca Hrvatske
Hranjski Marijana,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba opt. K. D. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanom prvostepenom presudom Okružnog suda u Splitu oglašen, je krivim opt. K. D. zbog dva krivična djela pokušaja ubojstva u prekoračenju nužne obrane iz čl. 35. st. 1. KZH u vezi s čl. 19. st. 1. i čl. 9. st. 3. KZ SFRJ, za koja djela mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i jedan mjesec za svako djelo, te je za oba djela, primjenom čl.
48. st. 2. toč. 3. KZ SFRJ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu je na temelju čl. 50. st.
1. KZ SFRJ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 26. prosinca 1988. do 14. ožujka 1989. i od 17. studenog 1990. do 14. veljače 1991. godine.
Na temelju čl. 65. st. 1. KZ SFRJ optuženiku je izrečena mjera sigurnosti obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana.
Na temelju čl. 69. st. 1. KZ SFRJ optuženiku je izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta - kuhinjskog noža.
Protiv te presude podnio je žalbu optuženik zbog povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i mjeri sigurnosti, a u stvari zbog odluke o kazni i mjeri sigurnosti obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana iz čl. 65. KZ SFRJ, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili da se preinači i optuženiku izrekne blaža kazna.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Javni tužilac Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 370. st. 2. ZKP, stavio je prijedlog da se optuženikova žalba odbije kao neosnovana.
Žalba je neosnovana.
Kako žalba optuženika po branitelju ne sadrži obrazloženje za žalbene osnove povrede krivičnog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Vrhovni sud, kao drugostepeni sud, ograničio se na ispitivanje pobijane prvostepene presude u dijelu u kojem se pobija žalbom, zbog odluke o kazni i mjeri sigurnosti obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana iz čl. 65. KZ SFRJ, te po službenoj dužnosti, da li postoje povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 1., 5., 6., 8. - 11. ZKP, da li je na štetu optuženika povrijeđen krivični zakon (čl. 365. ZKP) i na kraju da li je mjera sigurnosti oduzimanja predmeta iz čl. 69. st. 1. KZ SFRJ pravilna ili ne (čl. 376. ZKP).
Nije osnovana žalba zbog odluke o kazni.
Protivno žalbenim navodima, prvostepeni sud je u smislu čl. 41. KZ SFRJ cijenio sve okolnosti koje utječu na kaznu, a u žalbi se ne ukazuje na nove okolnosti koje prvostepeni sud nije cijenio i koje bi bile od utjecaja na visinu kazne. Postupajući tako, prvostepeni sud je našao kao otegotno, da je optuženik zbog višestruke osuđivanosti sklon izvršenju krivičnog djela, a kao olakotno uzeo je optuženiku u obzir, uz korektno držanje na sudu, da je u vrijeme izvršenja djela bio smanjeno uračunljiv, te da su oba djela u pokušaju i prekoračenju nužne obrane. Sve tako pravilno utvrđene okolnosti ukazuju, da je prvostepeni sud, nakon pravilno utvrđenih pojedinačnih kazni, za oba djela pravilno odmjerio i jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
Kako i po ocjeni ovog Vrhovnog suda, kao drugostepenog suda, izrečena kazna u svemu odgovara težini učinjenih krivičnih djela i ličnosti optuženika, trebalo je odbiti žalbu optuženika zbog odluke o kazni kao neosnovanu.
Prema tome, ne postoje nikakvi razlozi koji bi opravdavali blaže odmjeravanje kazne, niti bi se blažom kaznom postigle zakonske svrhe kažnjavanja (čl. 5. st. 2. i 33. KZ SFRJ).
Nije osnovana optuženikova žalba niti zbog odluke o mjeri sigurnosti obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana.
Po ocjeni ovog Vrhovnog suda, kao drugostepenog suda, protivno žalbenim navodima, prvostepeni sud je optuženiku osnovano i pravilno izrekao mjeru sigurnosti obaveznog liječenja alkoholičara iz čl. 65. KZ SFRJ, jer je optuženik izvršio krivična djela zbog ovisnosti o alkoholu, pa kod njega postoji opasnost da će zbog te ovisnosti i nadalje vršiti krivična djela, što nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja neuropsihijatrijskog vještaka dr. B. P., koji je predložio izricanje te mjere sigurnosti.
Ispitujući pobijanu prvostepenu presudu i u odluci o izrečenoj mjeri sigurnosti oduzimanja predmeta iz čl. 69. st.
1. KZ SFRJ (čl. 376. st. 2. ZKP), ovaj Vrhovni sud, kao drugostepeni sud, našao je da je pobijana prvostepena presuda i u tom dijelu na zakonu osnovana, jer je od optuženika oduzet kuhinjski nož upotrijebljen pri izvršenju krivičnog djela.
S obzirom na izloženo, ne postoje razlozi iz kojih se pobija prvostepena presuda, kao ni povrede zakona iz čl. 376. st. 1. ZKP, na koje drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 384. ZKP žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
U Zagrebu, 11. rujna 1991.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Burkanović Branka v.r.
Kocijančić Erika v.r.