Legislator Case Law & Legislation
Rev-133/1997-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismissed appeal on tort damages for traffic accident injuries and mental suffering.

Case Number Rev-133/1997-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a second-instance judgment that partially awarded damages for a traffic accident. The court found that the lower courts correctly assessed compensation for physical pain and mental suffering based on the injury's intensity and duration. Consequently, the appeal was rejected as unfounded because the statutory provisions were applied properly.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku; Zakon o obveznim odnosima: The Supreme Court held that an appeal based on alleged misapplication of substantive law is unfounded when the lower courts correctly assessed damages for physical and mental suffering according to statutory criteria.

Keywords

AI generated
traffic accident tort pain and suffering damages mental suffering compensation appeal dismissal misapplication of law

Cited Legislation

AI generated
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
Ispitujući pobijanu presudu u granicama revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava istaknutog u reviziji, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("NN" br.
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 200. Zakona o obveznim odnosima
Kraj takvih utvrđenja pravilno je sud drugog stupnja primjenom odredbe iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br.
čl. 166. u svezi s čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 133/1997-2

U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. J.-M. iz Z., zastupane po punomoćniku S. i R. A., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika S. o. d.d. iz Z., radi nadoknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 9. srpnja 1996. godine posl. br. Gž-1720/96-2 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 4. srpnja 1994. godine posl. br. Pn-5208/93-20, u sjednici održanoj dana 26. rujna 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točci I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici na ime nadoknade štete iznos od 33.504,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. srpnja 1994. godine do isplate i nadoknadi joj prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.679,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. U točci II. izreke s preostalim je dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 19.096,00 kn tužiteljica odbijena.

Presudom suda drugog stupnja u točci I. izreke djelomično je prihvaćena žalba tuženika pa je djelomično preinačena presuda suda prvog stupnja tako stoje pod 1. pored već odbijenog iznosa, tužiteljica odbijena i sa daljnjim iznosom od 8.000,00 kn sa pripadajućim kamatama, a pod 2. na ime cjelokupnog parničnog troška tuženik je obvezan platiti tuženici iznos od 2.716,80 kn, u roku od 15 dana. U točci II. izreke u preostalom je dijelu žalba tuženika kao neosnovana odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda, dok je u točci III. izreke žalba tužiteljice kao neosnovana odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda u njezinom dijelu pod točkom II. izreke.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica pozivajući se na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je da se preinači presuda suda drugog stupnja u njezinom odbijajućem dijelu, te tužiteljici dosudi naknade s naslova pretrpljenih fizičkih boli i duševnih boli zbog pretrpljenog straha u iznosima dosuđenima presudom suda prvog stupnja. Predlaže i preinaku u dijelu odluke o troškovima postupka.

Protivna stranka na reviziju nije odgovorila, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava istaknutog u reviziji, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP) sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, ovaj revizijski sud je utvrdio da revizijski razlozi nisu ostvareni.

U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a koja je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja da je tužiteljica nastradala u prometnoj nezgodi dana 13. lipnja 1993. godine krivnjom osiguranika tuženika, koji je svojim vozilom naletio na vozilo tužiteljice. U toj prometnoj nezgodi tužiteljica je zadobila trzajnu ozljedu vrata sa nategnućem paravertebralne muskulature zbog čega je trpjela boli jakog intenziteta oko pet dana, srednje jake boli oko deset dana, a manje boli trideset dana, odnosno povremene oko šest tjedana. Utvrđeno je i da je pretrpjela strah jačeg intenziteta u trajanju od jedan do dva dana, koji je kasnije prerastao u strah sekundarne naravi u brigu za ozdravljenje.

Kraj takvih utvrđenja pravilno je sud drugog stupnja primjenom odredbe iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 53/91, 73/91 i 3/94 - dalje: ZOO) našao dosuđene naknade po sudu prvog stupnja s naslova pretrpljenih fizičkih boli u iznosu od 10.000,00 kn, a s naslova strana 8.000,00 kn previsokima i ove snizio, pa tako tužiteljici s naslova pretrpljenih fizičkih boli dosudio iznos od 6.000,00 kn, a s naslova straha 4.000,00 kn. Tako je pravilno tužiteljica preko dosuđenih iznosa odbijena s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 8.000,00 kn po ovim zatraženim osnovama. Kroz dosuđene naknade drugostupanjski je sud tako cijenio intenzitet i trajanje boli kako onih fizičkih tako i duševnih zbog pretrpljenog straha, pri tome cijeneći karakter same ozljede kao i posljedice zaostale nakon povređivanja a koje smanjuju životnu aktivnost za 10%, te dob tužiteljice u trenutku povređivanja (rođena 1964. godine).

Pravilnom primjenom odredbe iz čl. 166. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP preinačena je i odluka o parničnom trošku kada je tužiteljici dosuđen trošak u visini od 2.716,80 kn. Kako tako revizijskim navodima odluka suda ničim nije dovedena u sumnju, valjalo je reviziju kao neosnovanu odbiti i tako pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 26. rujna 2000. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.