Rev-228/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-228/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Katarine Buljan, Ljubice Munić i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. i L. K., oboje iz B., zastupani po punomoćnicima Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda u B., protiv tužene “C.” d.d. Z., zastupanog po punomoćniku J. M., zaposlenici tužene, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-249/99 od 27. svibnja 1999. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru br. P-13/96 od 19. listopada 1998. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2002. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

Revizija se djelomično prihvaća i ukidaju presuda Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-249/99 od 27. svibnja 1999. godine i presuda Općinskog suda u Bjelovaru br. P-13/96 od 19. listopada 1998. godine ukoliko se odnose na dosuđujući dio s naslova materijalne štete s naslova rente (toč. II. izreke prvostupanjske odluke) kao i u odluci o parničnom trošku, pa se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-249/99 od 27. svibnja 1999. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru br. P-13/96 od 19. listopada 1998. godine.

Tom je prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke tužiteljima dosuđena naknada štete s naslova nematerijalne štete (svakome od tužitelja iznos od 29.600,00 kn) i s naslova materijalne štete (svakome u iznosu od 4,00 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a pod toč. II. izreke prvostupanjske presude dosuđena im je naknada materijalne štete u obliku rente, kako je to sve specificirano u izreci prvostupanjske presude. S ostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelji su odbijeni, a tužena obvezana naknaditi im troškove postupka u iznosu od 35.508,25 kn.

Protiv dosuđujućeg dijela pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužena zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na reviziju, a državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Ostvareni su revizijski razlozi na koje se ukazuje u reviziji i to u dijelu kojim je odlučeno o naknadi materijalne štete koja je tužiteljima dosuđena u obliku mjesečne rente počevši od 1. prosinca 1988. godine pa nadalje.

Predmet je spora zahtjev tužitelja, kao roditelja, za naknadu materijalne i nematerijalne štete koju trpe zbog smrti sina D.K. koji je stradao u prometnoj nezgodi dana 20. svibnja 1985. godine u B..

Udovoljavajući tužbenom zahtjevu za isplate mjesečne rente prvostupanjski sud u razlozima svoje odluke u bitnom ističe, da bi pok. D.K. za uzdržavanje tužitelja, uzimajući u obzir ne samo novčanu pomoć nego i svekoliku pomoć u kući, doprinosio najmanje 20% od svoje plaće, pa u tom okviru sud utvrđuje visinu rente.

Navedena utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda za sada se međutim, ne mogu prihvatiti.

U smislu odredaba čl. 194. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZPP) naknada za izgubljeno uzdržavanje priznaje se osobi kojoj je poginuli faktično davao uzdržavanje, a visina te naknade utvrđuje se u iznosu koji je stvarno davan za uzdržavanje i u tom iznosu naknađuje se gubitak. Iz razloga prvostupanjske presude ne vidi se, međutim, da bi prvostupanjski sud utvrđivao koji iznos je pok. D.K. stvarno davao za uzdržavanje roditelja već sud polazi od toga koliko bi on od svoje plaće mogao davati za uzdržavanje svojih roditelja. Sud će pri tome uzeti u obzir i davanja koja mogu karakter uzdržavanja ili realnog pomaganja.

Zbog takvog pogrešnog pravnog pristupa odlučne okolnosti, tj. okolnosti u pogledu stvarnog iznosa koji je davan za uzdržavanje ostale su neutvrđene pa se pravilnost pobijanih odluka u tom pravcu ne može ispitati.

Iz svih navedenih razloga ostvaren je revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupku (čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu u kojem je odlučeno o naknadi materijalne štete s naslova rente, pa je prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku u tom dijelu trebalo ukinuti.

Neosnovan je međutim revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ukoliko se odnosi na dosuđeni iznos s naslova materijalne štete (4,00 kn za svakog tužitelja) i s naslova nematerijalne štete (29.000,00 kn za svakog tužitelja) budući da je u tom dijelu materijalno pravo pravilno primijenjeno kad je odlučeno o osnovu i visini za pojedine oblike štete, a revizija u tom pravcu ne sadrži posebno obrazložene razloge.

Neosnovana je i revizija protiv odluke o kamatama, budući da je prvostupanjski sud pravilno odredio dospijeće kamata i to za nematerijalnu štetu od presuđenja, a za materijalnu štetu od njezinog nastanka prema kojem vremenu je određena i visina nastale materijalne štete.

Odluka o troškovima ukinuta je temeljem odredbe čl . 166. st. 3. ZPP.

Odlučeno je stoga kao u izreci (čl. 393. st. 1. i čl. 385. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 28. svibnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.