Revr-372/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 372/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz S., kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u T., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, broj Gž-1644/2012 od 3. siječnja 2013. kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Gospiću broj P- 86/2007 od 14. svibnja 2012., u sjednici održanoj 24. svibnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 9.797,84 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine mjesečne iznose teku kako je to pobliže navedeno u izreci presude (točka I. izreke). Rješenjem suda prvog stupnja odbijena je preinaka tužbe da umjesto tužbe za isplatu razlike plaće tužitelj potražuje isplatu zbog stjecanja bez osnove (točka II. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.250,00 kn (točka III. izreke).

Drugostupanjskom presudom (ispravno presudom i rješenjem) odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud nižestupanjske presude ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili da pobijanu presudu preinači.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi st. 3. navedenog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike plaće između plaće radnog mjesta policijskog službenika za graničnu kontrolu na koje je tužitelj u spornom razdoblju bio raspoređen rješenjem tuženice i za koje joj je izdano rješenje o plaći i plaće radnog mjesta vođa ophodnje, poslove kojeg radnog mjesta je tužitelj po nalogu nadređenog obavljao u tom razdoblju, a za koje radno mjesto je propisan viši koeficijent složenosti poslova.

Pošavši od utvrđenja da je tužitelj na temelju usmenog naloga nadređenog službenika obavljao poslove višeg stupnja složenosti, a za koje poslove nije ishodio odgovarajuće pisano rješenje o premještaju i o plaći, nižestupanjski sudovi su zaključili da tužitelj nije stekao pravo na isplatu povoljnije plaće za poslove radnog mjesta koje obavlja te su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Tužitelj podnosi izvanrednu reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 3 ZPP-a zbog pitanja koje se odnosi na pravo policijskog službenika na isplatu povoljnije plaće radnog mjesta poslove kojeg obavlja na temelju usmenog naloga nadređenog službenika. Navodi da je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje i da su u skladu s tim shvaćanjem nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev. Smatra da bi revizijski sud trebao preispitati svoje shvaćanje pri čemu ukazuje na Opću deklaraciju Ujedinjenih naroda o pravima čovjeka te presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Lelas protiv Hrvatske od 20. svibnja 2010. (zahtjev br. …).

Prema odredbi čl. 382. st. 2. t. 3. ZPP-a pitanje zbog kojeg se revizija podnosi je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela 7. lipnja 2010. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem policijski službenik koji je samo na temelju usmenog naloga nadređenog službenika privremeno obavljao poslove drugog radnog mjesta, bez pisanog rješenja o privremenom premještaju i bez rješenja o plaći za to drugo radno mjesto, nema pravo na isplatu plaće za to drugo radno mjesto, dok ne ishodi navedena rješenja.

Suprotno navodima tužitelja, nakon što je revizijski sud zauzeo navedeno pravno shvaćanje, nije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. t. 3. ZPP-a došlo do promjene u pravnom sustavu zbog koje bi trebalo zauzeto pravno shvaćanje i na njemu utemeljenu sudsku praksu preispitati.

Budući da se pobijana drugostupanjska presuda temelji na shvaćanju koje je podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda zauzetim na sjednici Građanskog odjela od 7. lipnja 2010., pitanje zbog kojeg je revizija podnesena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Slijedom navedenog reviziju je u odnosu na dio drugostupanjske odluke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a.

U ovoj pravnoj stvari drugostupanjskom odlukom je potvrđeno i prvostupanjsko rješenje kojim je odbijena preinaka tužbe.

Prema odredbi čl. 400. ZPP-a stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojim bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude.

Drugostupanjskom odlukom kojom je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijena preinaka tužbe, postupak se pravomoćno ne završava, pa revizija nije dopuštena ni u odnosu na taj dio drugostupanjske odluke.

Stoga je u tom dijelu reviziju valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 24. svibnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.