Rev-1267/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1267/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.B., mldb. L.B., mldb. M.B. i mldb. I.B., svi iz Z., … , malodobne tužitelje zastupa majka i zakonska zastupnica M.B., a ovu A.V., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., … , radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 11. svibnja 1999. godine broj Gž-1313/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 3. lipnja 1997. godine broj Pn-6821/97, u sjednici održanoj 3. rujna 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužiteljima svakom po 50.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate počev od 3. lipnja 1997. godine do isplate, te im naknaditi parnični trošak u iznosu od 29.410,00 kn, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 22.000,00 kn odbijen. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ukinu drugostupanjska i prvostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se nižestupanjske presude preinače, uz dosuđenje troškova postupka.

Tužitelji nisu odgovorili, a nadležni državni odvjetnik se nije izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01 – dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

O ostalim bitnim povredama parničnog postupka, zbog kojih se revizija može izjaviti, revizijski sud je ovlašten voditi računa samo kada se navodima revizije ukazuje na njihovo postojanje, a revident ni opisno ne upućuje na neku od bitnih povreda parničnog postupka.

Neosnovan je revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete za duševne bolove zbog smrti njihovog supruga odnosno oca.

Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta utvrđenja je ocijenio pravilnima i sud drugog stupnja:

- da je suprug i otac tužitelja poginuo u prometnoj nezgodi dana 23. prosinca 1994. godine kao vozač i vlasnik vozila osiguranog kod tuženika policom s proširenim pokrićem,

- da je u momentu nezgode poginuli bio pod utjecajem alkohola s koncentracijom od 1,20 grama po kg apsolutnog alkohola u krvi,

- da se prometna nezgoda dogodila kada je vozilo poginulog nakon pretjecanja i potpunog vraćanja na svoj desni dio kolnika naglo skrenulo ulijevo, te je došlo do sudara s teretnim vozilom koje se kretalo iz suprotnog smjera svojom desnom stranom kolnika,

- da je do zanošenja vozila na lijevu stranu došlo zbog puknuća gume na prednjem lijevom kotaču,

- da se kod naglog pražnjenja gume ne može upravljati vozilom, bez obzira na to da li je vozač pod utjecajem alkohola.

Pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je uzrok nastanka prometne nezgode puknuće gume na vozilu kojim je upravljao poginuli srodnik tužitelja, te da štetni događaj nije u uzročnoj vezi s činjenicom da je vozač u trenutku prometne nesreće bio pod utjecajem alkohola.

Stoga je neosnovan prigovor tuženika o gubitku prava iz osiguranja, jer prema odredbi čl. 3. st. 3. toč. 2. Pravila za osiguranje od automobilske odgovornosti osiguranik ne gubi svoja prava ako dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj vezi s time što je vozač u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola.

Utvrdivši postojanje odgovornosti tuženika za naknadu štete, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 201. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje ZOO) kada su tužiteljima na ime duševnih bolova zbog smrti supruga i oca dosudili svakom po 50.000,00 kn kao pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu nematerijalnu štetu.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, o reviziji tuženika odlučeno je na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 3. rujna 2003. godine.

Predsjednica vijeća:

Vjera Delić, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:

Voditelj Otpremne pisarnice

Štefica Klepac