Gž-486/2006-2 · Županijski sud u Varaždinu

Broj: Gž. 486/06-2

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dubravki Vinceković, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. B. H. iz S. G., a povodom žalbe nasljednka N. H. iz S. G., ..., izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Starom Gradu od 04. ožujka 2004.g., broj O. 56/03-14, dana 31. kolovoza 2006. godine

r i j e š i o j e

Usvaja se žalba nasljednika N. H., ukida se rješenje Općinskog suda u Starom Gradu broj O.56/03-14 od 04. ožujka 2004.g., te se predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odbio je prijedlog nasljednika N. H. za „dopunu rješenja o nasljeđivanju“, odnosno raspored naknadno pronađene imovine iza pok. B. H..

Navedeno rješenje pobija nasljednik N. H., pravodobno uloženom žalbom, ne navodeći zakonske žalbene razloge, s prijedlogom da se „ova velika greška“ u postupku ispravi.

Žalba nasljednika N. H. je osnovana.

Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio prijedlog nasljednika N. H. za raspodjelu naknadno pronađene imovine i to nekretnina zv. „G.“, „B.“ i „V.“, upisane u k.o. D., a koje je pok. ostaviteljica B. H., prema navodima nasljednika, naslijedila iza pok. sestre M. L. B. rođ. B., navodeći u obrazloženju da navedene nekretnine ne predstavljaju naknadno pronađenu imovinu budući da su iste bile predmet ostavinskog postupka, a koje je sam žalitelj identificirao kao čkbr. 143/1 i 143/2 zv. „V.“, te čkbr. 1491 zv. G., navodeći ujedno da je utvrđeno da ostaviteljica nije niti knjižni (budući da su na tim nekretninama uknjižene treće osobe, koje su do istih «došle» presudom, nasljeđivanjem i sl.), niti izvanknjižni vlasnik (jer se u posjedovnom listu pok. ostaviteljica ne vodi kao posjednik), već se kao posjednik vodi B. M., iza koje postoji pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, a kojim rješenjem su navedene nekretnine pripale njezinim nasljednicima i to, u odnosu na gore navedene nekretnine, V. V. kao „sve preostale nekretnine“ budući da «ostaviteljica za vrijeme života nije identificirala legate».

U žalbi nasljednik posebno ističe da je rješenjem o nasljeđivanju iza L. B. M., sestre ostaviteljice, ista proglašena njezinom nasljednicom uz V. V., i to nekretnina čkbr. 2236 zk ul. 657 k.o. D. zv. P., te čkbr. zv. G., B. i V. upisane u k.o. D., te je ujedno naloženo z.k. odjelu Općinskog suda u Starom Gradu da izvrši uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama za korist nasljednika. Ističe da je u obrazloženju tog rješenja navedeno kako je pok. ostaviteljica B. H., identificirala naslijeđene nekretnine, slijedom čega ne stoji zaključak suda prvog stupnja da zbog neidentifikacije istih od strane pok. ostaviteljice iste su „kao sve preostale nekretnine“ naslijeđene od strane V. V..

Prije svega valja napomenuti da je prvostupanjski sud donio rješenje o nasljeđivanju 14. studenog 2003.g., koje je postalo pravomoćno, te kojim je utvrđeno da ostavinu pok. B. H. čini nekretnina čkbr. 2236, z.k. ul. 1211 upisana u k.o. D.. Nasljednik N. H. je dana 23. veljače 2004.g. podneskom tražio „dopunu rješenja o nasljeđivanju“ budući da gore navedenim rješenjem o nasljeđivanju nisu obuhvaćene nekretnine zv. G., B. i V. koje je pok. ostaviteljica naslijedila iza svoje sestre M. L. B..

Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem, bez saslušavanja ostalih nasljednika, pravilno tretirajući prijedlog za dopunu rješenja o nasljeđivanju kao prijedlog za raspodjelu naknadno pronađene imovine, taj prijedlog odbio.

Sukladno čl. 234. Zakona o nasljeđivanju, ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina koja nije obuhvaćena tim rješenjem, sud neće ponovo provoditi ostavinsku raspravu, nego će ovu imovinu novim rješenjem rasporediti na temelju prije donesenog rješenja o nasljeđivanju. Međutim, prema ustaljenoj sudskoj praksi, ako je među nasljednicima sporno da li naknadno pronađena imovina spada u ostavinu, u tom slučaju sud odbija prijedlog da se naknadno pronađena imovina rasporedi na nasljednike, a istodobno se predlagatelj upućuje da u parnici ostvaruje svoja prava, pri čemu valja posebno ukazati da se naknadno pronađenom imovinom smatra sva ona ostavinska imovina koja nije obuhvaćena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju bez obzira na to da li se za vrijeme vođenja ostavinske rasprave znalo da ona postoji i da je dio ostavine ili ne.

Obzirom na navedeno, stajalište suda prvog stupnja prema kojem nekretnine G., B. i V. ne predstavljaju naknadno pronađenu imovinu iz razloga jer su iste bile predmet ostavinskog postupka, ne može se prihvatiti pravilnim.

Naime, iako je nasljednik N. H. isticao još tijekom ostavinskog postupka činjenicu da je pok. ostaviteljica vlasnica nekretnina G. i V., te je priložio i rješenje o nasljeđivanju broj:

O. 128/84 iza pok. M. L. B., sestre pok. ostaviteljice iz kojeg je vidljivo da je ista naslijedila čkbr. 2236, zk. ul. 657 k.o. D. te nekretnine G., B. i V., prvostupanjski sud je zaključio, a na temelju z.k. stanja i katastarskog stanja, da ista nije vlasnica predmetnih nekretnina, pri čemu nije proveo nikakve druge izvide niti je o istome zatražio očitovanje ostalih nasljednika. Također, prvostupanjski sud je zaključio kako ostaviteljica za života nije identificirala te nekretnine koje su samo navedene po nazivu, a ne i brojčanim oznakama, pa ih je „očito“ naslijedio V. V. „kao sve preostale nekretnine“.

Međutim, žalitelj u žalbi ističe da je ostaviteljica identificirala sporne nekretnine, pozivajući se na obrazloženje rješenja o nasljeđivanju broj: O. 128/04, ali ovaj sud nema mogućnosti utvrditi istinitost tvrdnje žalitelja budući da obrazloženje rješenja o nasljeđivanju broj O.128/84 nije priloženo.

Kako je, dakle, rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno, prvostupanjski sud navedene činjenice više nije niti mogao raspravljati u ostavinskom postupku (iako je bio dužan, budući da se pitanje nasljeđivanja tih nekretnina pojavilo tijekom ostavinskog postupka), već je bio dužan pozvati sve nasljednike i zatražiti da se izjasne o prijedlogu za raspodjelu naknadno pronađene imovine, posebno što se tiče nekretnina koje se prema katastarskom stanju još uvijek vode kao posjed pok. M. L. B.. Tek ukoliko bi u pogledu naknadno pronađene imovine među nasljednicima došlo do spora, prvostupanjski sud bi bio ovlašten odbiti prijedlog za raspodjelu naknadno pronađene imovine i uputiti predlagatelja da svoja prava ostvaruje u parnici.

Imajući u vidu način postupanja prvostupanjskog suda, ne može se prihvatiti pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da nekretnine koje su predmet prijedloga za raspodjelu naknadno pronađene ostavinske imovine predstavljaju imovinu treće osobe, a ne ostavinsku imovinu, pa je valjalo žalbu nasljednika N. H. prihvatiti osnovanom, ukinuti rješenje prvostupanjskog suda temeljem odredbe čl. 380 toč. 3 Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak.

U nastavku postupka prvostupanjski sud će pozvati sve nasljednike da se izjasne glede prijedloga žalitelja za raspodjelu naknadno pronađene imovine i to u odnosu na svaku pojedinu nekretninu, te će, ovisno o sadržaju izjašnjenja nasljednika, donijeti novu odluku o prijedlogu žalitelja.

U Varaždinu, 31. kolovoza 2006. godine.

S U D A C:

Dubravka Vinceković, v. r.