Rev-2696/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice O. B. G., koju zastupa punomoćnica I. Đ. V., odvjetnica u S. B., protiv tuženice M. T. iz B. G., koju zastupaju punomoćnici D. Š., I. K. i B. R., odvjetnici u O., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž - 3753/2013-2 od 17. srpnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji broj P - 84/13 od 2. srpnja 2013., u sjednici održanoj 11. travnja 2018.,
Legislator headnote
AI generatedRev-2696/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice (postavljen kao eventualno kumulirani zahtjev u smislu odredbe čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku /"Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP/) na utvrđenje prava vlasništva nekretnine označene kao k.č.br. 1027 zemljišta pod zgradom stambena plus gospodarska zgrada sa 306. m2 i ostala zemljišta dvorište sa 964. m2, što ukupno iznosi 1270. m2 upisana u z.u. 692. k.o. B. G. za 23/100 dijela, sve kao osnov upisa u zemljišne knjige. Odlukom o troškovima postupka obvezana je tužiteljica naknaditi tuženici 47.187,50 kuna.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2696/14-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice O. B. G., koju zastupa punomoćnica I. Đ. V., odvjetnica u S. B., protiv tuženice M. T. iz B. G., koju zastupaju punomoćnici D. Š., I. K. i B. R., odvjetnici u O., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž - 3753/2013-2 od 17. srpnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji broj P - 84/13 od 2. srpnja 2013., u sjednici održanoj 11. travnja 2018.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž - 3753/2013-2 od 17. srpnja 2014. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice (postavljen kao eventualno kumulirani zahtjev u smislu odredbe čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku /"Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP/) na utvrđenje prava vlasništva nekretnine označene kao k.č.br. 1027 zemljišta pod zgradom stambena plus gospodarska zgrada sa 306. m2 i ostala zemljišta dvorište sa 964. m2, što ukupno iznosi 1270. m2 upisana u z.u. 692. k.o. B. G. za 23/100 dijela, sve kao osnov upisa u zemljišne knjige. Odlukom o troškovima postupka obvezana je tužiteljica naknaditi tuženici 47.187,50 kuna.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija je osnovana
Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva nad nekretninom, a kao osnov upisa ovog prava u zemljišne knjige.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je: - da je predmetna nekretnina ranija bila upisana u zemljišnim knjigama kao kat. čest. br. 660/1 kuća i dvorište sa 612 m2 i k.č. br. 659/1 neplodno sa 674 m2, koje su predstavljale društveno vlasništvo na korištenju bivše O. Ž., a nakon toga su postale vlasništvo O. B. G., a tijekom ispravnog postupka predmetna nekretnina nose oznaku k.č. br. 1027. z.u. 692. k.o. B. G., - da je Dom zdravlja Ž. kao prodavatelj 25. 3. 1996. prodao A. G. kao kupcu stan površine 113,08 m2 na kojem postoji stanarsko pravo položen u zgradi izgrađenoj na k.č. br. 660. k.o. B. G., a koji stan je A. G. kupoprodajnim ugovorom od 16. 9. 1998. prodao M. i Đ. B., - da je kupoprodajnim ugovorom od 30. listopada 1998. O. B. G. prodala M. i Đ. B. nekretnine označene kao k.č. br. 660/1, kuća i dvorište u selu u površini od 612 m2 i k.č. br. 659/1 neplodno u selu u površini od 674 m2, upisane u z.u. 4374. k.o. B. G. nakon oglasa za prodaju građevinskog zemljišta od 16. 10. 1998. i sjednice Općinskog poglavarstva od 29. 10. 1998. na kojoj je prihvaćena ponuda M. i Đ. B. za otkup građevinskog zemljišta, - da je temeljem darovnog ugovora od 20.
7. 2001. nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženice, te - da iz iskaza prednika tuženice Đ. B. (koji je s trenutkom provedbe postupka prodaje, te sklapanja kupoprodajnog ugovora 30. listopada 1998. bio načelnik O. B. G.) proizlazi da je predmet prodaje od strane Općine bilo sve ono što nije obuhvaćeno prethodnim ugovorima o prodaji stanova, tako da je na prednike tuženice, a naknadno na tuženicu, pravo vlasništva upisano u skladu s pravnim poslovima koji predstavljaju valjan osnov stjecanja.
U navedeno utvrđenom činjeničnom stanju nižestupanjski sudovi su odbili eventualno kumulirani zahtjev tužiteljice cijeneći da je tuženica pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom stekla temeljen valjanog pravnog posla i tako pravo vlasništva tužiteljice prestalo temeljem pravnog posla za kojeg nisu ispunjene pretpostavke ništetnosti u smislu odredbe čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11). Naime prema ocjeni nižestupanjskih sudova pravni posao kojim je tužiteljica otuđila predmetnu nekretninu nije ništetan (pravo vlasništva tužiteljice je prestalo), jer pravni posao nije suprotan načelu pravnog jedinstva nekretnine (dakle, da je sklopljen u skladu s odredbama čl. 2. st. 3., i čl. 9. st. 1. – 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /"Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZV/), dok činjenični osnov stjecanja od nevlasnika nije osnov u kojem bi sklopljeni pravni posao bio ništetan.
Međutim, kako je to istaknuto u odluci ovog suda br. Rev – 1542/13 od 11. travnja 2018. kojom je ukinuta presuda istog suda br. Gž - 1228/2012-2 od 24. siječnja 2013. kojom je odlučeno o primarno postavljenom zahtjevu tužiteljice, tužiteljica se kod ništetnosti pravnog posla (između ostalog i za ovu fazu postupka relevantnom) poziva na činjenice da je pravnim poslom otuđena i samostalna uporabna cjelina za koju nije plaćena kupoprodajna cijena („...predmet ni jednog kupoprodajnog ugovora nije bio poslovni prostor, kao samostalna uporabna cjelina, za koju su svi sudionici pravnih poslova znali i kojeg nitko nije prodao (ni G. niti Općina) niti ga je itko kupio i za njega platio kupoprodajnu cijenu.“
Kako je predmetna nekretnina s trenutkom sklapanja kupoprodajnog ugovora 30. listopada 1998. bila vlasništvo O. B. G., to suprotno pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda, navedeni činjenični osnov na kojem tužiteljica postavlja svoj zahtjev svakako valja sagledati u pretpostavkama iz odredbe čl. 391. ZV-a. Naime, prema ovoj prisilnoj odredbi (kako je glasila s trenutkom kupoprodaje), nekretnine u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave poglavarstva tih jedinica mogu otuđiti ili njom na drugi način raspolagati samo na osnovu javnog natječaja i uz naknadu utvrđenu po tržnoj cijeni. Kada zakonom nije posebno što drugo određeno, pravni poslovi sklopljeni protivno odredbama ovoga članka ništavi su. Utoliko je za pravilnu primjenu materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari, a obzirom na činjenični osnov postavljen u tužbi i tijekom postupka (da kupoprodajom nije obuhvaćen poslovni prostor), od odlučnog značaja utvrditi je li predmetnom nekretninom (u dijelu kojem je s trenutkom kupoprodaje bila u vlasništvu tužiteljice) raspolagano uz naknadu utvrđenu po tržnoj cijeni, kako to nalaže odredba čl. 391. ZV-a ili nije.
Zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjskog suda u primjeni naprijed navedenih zakonskih odredaba, drugostupanjski sud kod odlučivanja o žalbi tužiteljice na prvostupanjsku presudu nije cijenio navedene činjenične okolnosti relevantne u primjeni odredbe čl. 391. ZV-a, a koje činjenične okolnosti su raspravljene u postupku pred prvostupanjskim sudom, pa nema uvjeta za preinaku odluke.
Slijedom iznijetog valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će shodno iznijetom pravnom shvaćanju ovog suda donijeti novu odluku o osnovanosti žalbe tužiteljice podnesene protiv prvostupanjske odluke.
Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 11. travnja 2018.
Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v.r.