Rev-363/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 363/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća te Redomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja Č. M. iz L. O., koga zastupa advokat M. L. iz G., protiv tužene O. G., koju zastupa O. G., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Gospiću od 28. ožujka 1991. br. Gž-362/1990-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću od 30. siječnja 1990. godine br. P-390/1984-18, u sjednici održanoj dana 23. travnja 1992.

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužene kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom drugostepenog suda potvrđena je presuda prvostepenog suda u pobijanom dijelu kojim je obvezana tužena Općina Gospić da iz osnove naknade štete u vezi tjelesnih ozljeda plati tužitelju ukupno 9.911,40 dinara, odnosno sada 9.911 HRD na ime neimovinske štete i 1,4 din odnosno sada 1 HRD radi izgubljene zarade sa sporednim potraživanjima.

Protiv presude drugostepenog suda izjavila je reviziju tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužitelj s tužbenim zahtjevom.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Imajući u vidu da je u provedenom postupku utvrđeno da je R. Ž. radnik bivšeg O.-a G. osuđen pravomoćnom presudom krivičnog suda zato što je dana 2. siječnja 1983. godine više puta udario tužitelja službenom palicom i time mu nanio ozljede, ovaj sud smatra da je pravilno stanovište nižestepenih sudova da za štetu koju je tužitelj s tim u vezi pretrpio odgovara tužena O. G.. Odgovornost tužene temelji se na odredbi iz čl. 283. Ustava SRH zatim čl. 373. stavak 2. i 3. Zakona o upravi ("Narodne novine" br. 16/78 i 50/78) koji su propisi bili na snazi u vrijeme štetnog događaja.

Okolnost što je u vrijeme donošenja prvostepene presude već bio na snazi Zakon o unutrašnjim poslovima iz 1989. godine ("NN" br. 55/89) nema utjecaja na drugačije rješenje ovog spora. Naime, odredbama tog zakona nije otklonjena inače izvorna odštetna odgovornost i obveza naknade štete tužene O. G. proizašle iz nepravilnog i nezakonitog rada redarstvenika ondašnjeg O.-a G.. Posebno to ne proizlazi iz odredbe čl. 115. tog Zakona prema kojoj se nekretnine, pokretne stvari i druga sredstva općinskih i gradskih sekretarijata za unutrašnje poslove prenose na korištenje bez naknade na Republički sekretarijat od 1. siječnja 1990. godine i stoga se na tu odredbu tužena u reviziji bespredmetno poziva navodeći da je ostala bez prihoda iz kojih bi inače mogla podmiriti spornu Štetu, a u čemu se iscrpljuju razlozi revizije o promašenoj pasivnoj legitimaciji.

Visini naknade štete tužena ne prigovara, a ta je po ocjeni ovog suda pravilno odmjerena. Tužena u reviziji više ne ustraje kod prigovora podjeljene odštetne odgovornosti koji su nižestepeni sudovi pravilno odbili, jer je utvrđeno da je radnik bivšeg OSUP-a bez opravdanog razloga izudarao tužitelja.

Kad je kraj takvog stanja stvari udovoljeno tužbenom zahtjevu pravilno je primijenjeno materijalno pravo, pa kako nema bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je reviziju tužene odbiti kao neosnovanu, (čl. 393. Zakona o parničnom postupku, koji je temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske, "NN" br. 53/1991).

U Zagrebu, 23. travnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v. r.