Revt-354/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 354/12-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća, Damira Kontreca, člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja „M. “ d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnik F. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika „C.“ d.o.o. O., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u S. B., radi povrede prava industrijskoga obličja i dr., odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 5008/12-4 od 18. srpnja 2012., kojim je djelomično potvrđeno, te djelomično preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Osijeku broj P - 164/12-100 od 6. lipnja 2012., u sjednici održanoj 19. ožujka 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tuženika za ponavljanje postupka (izreka pod I prvostupanjskog rješenja). Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužitelju iznos od 2.500,00 kuna (izreka pod II prvostupanjskog rješenja).

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tuženika i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odbijen prijedlog za ponavljanje postupka (izreka pod I prvostupanjskog rješenja), kao i u dijelu u kojem je tuženik obvezan naknaditi troškove postupka u iznosu od 781,25 kuna, dok je u više traženom zahtjev tužitelja po ovom osnovu odbijen.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) u svezi s odredbom čl. 400. ZPP-a je podnio tuženik zbog pravnog pitanja koje je prema ocjeni revidenta važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz prijedlog da se ukine drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 400. st 1. i 3. ZPP-a stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382). U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o reviziji protiv presude.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 392.b st. 2. ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u reviziji nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Isto tako, shodno odredbi čl. 392.b st. 3. ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena i kada pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženik, pozivom na različitu praksu nižestupanjskih sudova (ne precizirajući kojih), postavlja pitanje „Ima li presuda Upravnog suda Republike Hrvatske kojom je poništeno rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske značaj nove činjenice odnosno novog dokaza na temelju kojeg bi za tuženika bila donijeta povoljnija odluka u ranijem postupku da ga je tuženik imao mogućnost upotrijebiti?“

U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su odbili prijedlog tuženika za ponavljanje postupka cijeneći da je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske (na koju se poziva tuženik) poništeno rješenje kojim je odbijen prijedlog tuženika za proglašenje ništavim rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske o priznanju prava na industrijsko obličje, te je naloženo ovom tijelu da u ponovnom postupku donese novo rješenje, dok istom presudom nije odlučeno o zakonitosti samog rješenja o priznanju tužitelju prava na industrijsko obličje i kojim je ono upisano u registar industrijskog obličja, te na kojem je utemeljena pravomoćna odluka u prijašnjem postupku između stranaka. U navedenom se i postavljeno pitanje odnosi na ocjenu ispunjenja pretpostavki za primjenu odredbe čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a, za kakvo pitanje se ne može uzeti da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, jer odgovor na to pitanje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Isto tako da bi se postavljeno pravno pitanje moglo smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a mora biti riječ o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, koju revident u konkretnom slučaju ne precizira.

Slijedom navedenog, u reviziji nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u kojima bi izjavljena revizija bila dopuštena, zbog čega je istu temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a trebalo odbaciti, čime je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 19. ožujka 2014.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.