Rev-1286/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1286/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, dr. Ivana Kaladića i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. R. iz P., koju zastupa punomoćnica L. Š., odvjetnica u P., protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli, Građansko-upravni odjel, radi isplate 82.247,50 kn, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 27. prosinca 1999. godine broj Gž-2308/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 23. ožujka 1999. godine broj P-296/98, u sjednici održanoj 19. studenoga 2003. godine,

r i j e š i o j e:

I. Odbacuje se revizija kao nedopuštena.

II. Tuženici se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrde ništavima pojedine odredbe ugovora o kupoprodaji stana u Puli, od 21. listopada 1996. godine i to glede visine cijene stana, ukupnog iznosa svih obročnih otplata, visine mjesečnih obroka, iznosa založnog prava, uz obvezu sačinjenja aneksa predmetnom ugovoru na način pobliže opisan u izreci presude.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da revizijski sud prihvati reviziju te preinači obje nižestupanjske presude na način da prihvati tužbeni zahtjev i dosudi naknadu troška postupka prema priloženom troškovniku uključivši i trošak revizije.

Tuženica u odgovoru na reviziju predlaže da revizijski sud odbije reviziju kao neosnovanu te traži trošak odgovora na reviziju u iznosu od 1.120,00 kn.

Revizija je nedopuštena.

Predmet spora je utvrđenje ništavim pojedinih odredbi ugovora o kupoprodaji stana pobliže označenog u stavku prvostupanjske presude te je tužiteljica označila vrijednost predmeta spora sa 88.032,09 kn (koji iznos je kasnije zbog pogrešnog računanja snizila na 82.247,51 kn), pa se dopuštenost revizije treba cijeniti prema vrijednosnom kriteriju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP).

Odredbom čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (Narodne novine, broj 112/99

– dalje ZIDZPP) koji je stupio na snagu 6. studenog 1999. godine izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. ZPP, tako da u sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe revizija nije dopuštena, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn.

U smislu odredbe čl. 10. st. 3. ZIDZPP, o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda koja je donesena nakon stupanja na snagu tog zakona rješava se po tom izmijenjenom zakonu.

U ovom slučaju drugostupanjska presuda Županijskog suda u Puli donesena je 27. prosinca 1999. godine, dakle nakon stupanja na snagu ZIDZPP, pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora po izmijenjenoj odredbi čl. 382. st. 2. ZPP tj. 100.000,00 kn.

Kako u ovom predmetu vrijednost predmeta spora pobijane pravomoćne presude ne prelazi iznos od 100.000,00 kn, to je iz iznesenih razloga revizija tužiteljice odbačena kao nedopuštena temeljem odredbe čl. 392. ZPP.

Tuženici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja postupka (čl. 166. st. 1. u svezi čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 19. studenog 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.