Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded regarding agricultural subsidy denial due to crop failure. The court upheld lower court rulings that the plaintiff lost subsidy rights due to a confirmed violation. The decision clarifies that procedural errors were absent and the material law application was correct. The court rejected the claim that the penalty decision lacked explicit reference to the specific violation clause. The ruling confirms that the plaintiff's failure to produce crops constitutes a valid ground for denying subsidies. The court emphasized that the lower courts correctly applied the relevant statutes without procedural flaws. The appeal was dismissed because the plaintiff's arguments were legally unfounded and factually incorrect. The judgment reinforces the strict conditions for receiving agricultural financial incentives in Croatia.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal as unfounded, upholding the lower courts' decision to deny agricultural subsidies. The plaintiff argued that the penalty decision did not explicitly cite the specific violation clause required to strip subsidy rights, while the state contended the omission was immaterial. The court ruled that the lower courts correctly applied the law, noting the penalty decision clearly implied the specific violation through its reference to related provisions and the nature of the offense. Consequently, the plaintiff's failure to produce crops constituted a valid ground for losing subsidy eligibility, rendering the appeal without legal basis.
Legislator headnote
AI generatedčl. 392.a st. 1. ZPP; čl. 53. st. 4. ZPP; čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP; čl. 385. st. 1. ZPP; čl. 55. Zakona o novčanim poticajima: The Supreme Court held that an appeal is unfounded when lower courts correctly apply material law and do not commit procedural violations, even if the penalty decision references related clauses rather than the specific violation clause directly.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev 765/10-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz B., kojeg zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u S. B., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4731/07 od 13. listopada 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu (sada Općinski građanski sud u Zagrebu) poslovni broj P-2204/02 od 27. veljače 2007., u sjednici održanoj 19. listopada 2011.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom (toč. I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Tužena Republika Hrvatska za Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva dužna je tužitelju B. I. iz B., …, na ime novčanog poticaja za 2001.g. isplatiti iznos od 195.487,85 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate kao i naknaditi troškove parničnog postupka, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
Ujedno je tužitelju naloženo naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 15.688,00 kn (toč. II. izreke).
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se iste preinače prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu, u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP) svezi s odredbom čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.
Suprotno revizijskim navodima, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, obje presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama koje su usuglašene sa sadržajem pribavljenih isprava, ti razlozi nisu nejasni niti proturječni, a drugostupanjski sud je pritom u obrazloženju svoje presude odgovorio na sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP), pa utoliko presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati.
U odnosu na revizijski prigovor da prema odredbi čl. 12. st. 3. ZPP samo kaznena presuda (i to osuđujuća) obvezuje prvostupanjski sud u pogledu krivnje, treba reći da je to načelno točno. Međutim, revident pritom zanemaruje odredbu st. 1. toga članka, kojom je propisano da je prethodno pitanje parnični sud ovlašten sam riješiti samo ako o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo. Prema tome, u situaciji kada je sud, u ovom slučaju prekršajni sud, već donio pravomoćnu odluku o prethodnom (prejudicijelnom) pitanju, a vezano uz odredbu čl. 55. Zakona o novčanim poticajima i naknadama u poljoprivredi i ribarstvu, parnični sud je vezan tom odlukom - pa je i sud u ovoj parnici vezan rješenjem prekršajnog suda kojim je tužitelj oglašen krivim za počinjeni prekršaj (iz čl. 53. st. 1. toč. 2. Zakona o novčanim poticajima i naknadama u poljoprivredi i ribarstvu), kako to pravilno smatraju nižestupanjski sudovi. Slijedom izloženog, neutemeljeno revident sadržajem revizije ukazuje na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 12. ZPP.
Kako u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog poticaja u poljoprivredi za 2000. godinu.
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je tužitelj je korisnik novčanog poticaja za 2001. godinu za proizvodnju pivarskog ječma,
- da je pravomoćnim rješenjem Prekršajnog suda u Valpovu poslovni broj G-1689/00 od 1. ožujka 2001. tužitelj oglašen krivim što je u proizvodnji poljoprivredne kulture ozimog pivarskog ječma roda 1999/2000, na vlastitoj površini od 14,54 ha poljoprivrednog zemljišta - u sustavu poticaja obavio sjetvu pivarskog ječma izvan optimalnih rokova i sa nedorađenim (necertificiranim) sjemenom, čime je počinio prekršaj iz čl. 21. st. 3. Zakona o novčanim poticajima i naknadama u poljoprivredi i ribarstvu („Narodne novine“, broj 29/99, 105/99, 46/00, 69/00, 83/00 i 101/00 – dalje: Zakon o poticajima) u svezi s čl. 54. Pravilnika o načinu i postupku za ostvarivanja novčanih poticaja i naknada u poljoprivredi i ribarstvu („Narodne novine“, broj 53/00 i 98/00 – dalje: Pravilnik), a kažnjiv po čl. 53. st. 1. toč. 2. Zakona o novčanim poticajima i naknadama u poljoprivredi i ribarstvu
- da je tuženik uskratio tužitelju isplatu drugog dijela novčanog poticaja, tj. utuženi iznos.
Kraj izloženih činjeničnih utvrđenja, prema prosudbi ovog revizijskog suda, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su pozivom na odredbu čl. 55. Zakona o novčanim poticajima tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili neosnovanim i odbili.
Odredbom čl. 55. Zakona o novčanim poticajima propisano je da pravo na novčani poticaj i naknadu, privremeno za razdoblje od pet godina, gubi korisnik kojemu je pravomoćnim rješenjem utvrđeno da je počinio prekršaj iz čl. 52. st. 1. toč. 2. i 3. i čl. 53. st. 1. toč. 1. toga Zakona računajući od dana dostave pravomoćnog rješenja, a odredbom čl. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o novčanim poticajima („Narodne novine“, broj 105/99) u čl. 55. Zakona o novčanim poticajima iza riječi: „čl. 53. st. 1. toč. 1.“ dodane su riječi „i 2.“.
Obzirom da je pravomoćnim rješenjem prekršajnog suda utvrđeno da je tužitelj počinio prekršaj iz čl. 53. st. 1. toč. 2. Zakona o poticajima, tj. da na odobrenoj veličini proizvodne površine nije proizveo kulturu za koju ostvaruje poticaj, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da je tužitelj kao korisnik novčanog poticaja privremeno izgubio pravo na novčani poticaj i naknadu, slijedom čega ne postoji obveza tuženice za isplatu drugog dijela novčanog poticaja.
Neutemeljeno tužitelj i u reviziji osporava izloženo stajalište nižestupanjskih sudova navodeći da pravomoćnim prekršajnim rješenjem nije oglašen krivim za prekršaj koji je razlog za uskratu poticaja (konkretno, jer na odobrenoj veličini poljoprivredne površine nije proizveo kulturu za koju ostvaruje poticaj - što predstavlja biće prekršaja iz čl. 53. st. 1. toč. 2. Zakona o novčanim poticajima), a što obrazlaže time da to nije izričito navedeno u dispozitivu prekršajnog rješenja.
Naime, premda je izrekom /dispozitivom/ prekršajnog rješenja tužitelj oglašen krivim za prekršaj opisan u čl. 21. st. 3. Zakona o novčanim poticajima (iako tim člankom nije propisan nikakav prekršaj već način isplate i reguliranje poticaja) u svezi s čl. 54. Pravilnika (prema kojem se primjerenim agrotehničkim mjerama za kulture iz čl. 5. toč. 15. Zakona o novčanim poticajima drži između ostalog i sjetva certificiranog sortnog sjemena, a upravo na taj članak upućuje i čl. 21. st. 3. tog Zakona) - a koji prekršaj je kažnjiv po čl. 53. st. 1. toč. 2. (koja se izravno referira na čl. 21. st. 3.) Zakona o novčanim poticajima, iz takvog sadržaja izreke tog rješenja nedvojbeno i jasno slijedi da je tužitelj oglašen krivim upravo za prekršaj iz čl. 53. st. 1. toč. 2. Zakona o novčanim poticajima, a kako to pravilno utvrđuju nižestupanjski sudovi.
Osim toga, takvim navodima revident osporava utvrđeno činjenično stanje u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a to prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušten revizijski razlog.
Zbog svega navedenog nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 19. listopada 2011.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.