III Kr-64/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 64/05-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. F. S., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 3. KZ-a i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 17. prosinca 2003. godine, broj: K-153/03-45 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 18. studenog 2004. godine, broj: Kž-62/04-5, u sjednici održanoj dana 22. prosinca 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđ. F. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 17. prosinca 2003. godine, broj: K-153/03-45 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 18. studenog 2004. godine, broj: Kž-62/04-5 Franjo Sabljak osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 3. KZ-a i dva kaznena djela iz čl. 347. st. 2. KZ-a.

Protiv te presude osuđ. F. S. osobno je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz svih razloga dopuštenih odredbom čl. 427. u svezi s čl. 366. ZKP-a, s prijedlogom da prije svega, Županijski sud u Vukovaru kao prvostupanjski sud, odnosno Vrhovni sud Republike kao drugostupanjski sud donese rješenje o odgodi ili prekidu izvršenja pravomoćne presude, zatim da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine obje presude nižih sudova, te predmet vrati nadležnom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi otklanjanja svih učinjenih propusta i povreda, kao i radi točnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja.

III Kr 64/05-3

Vrhovni sud Republike Hrvatske u skladu s odredbom čl. 428. st. 4. ZKP dostavio je zahtjev osuđenika kao i spise Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koji je podneskom od 22. srpnja 2005. godine, broj: KR-DO-454/05 podnio odgovor na zahtjev osuđenika, s prijedlogom da se kao neosnovan odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Iako osuđenik u svom zahtjevu nije precizirao zbog kojih je bitnih povreda odredaba kaznenog postupka podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, iz sadržaja zahtjeva je vidljivo da osuđenik ukazuje na bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 5. i 6. ZKP.

Međutim osuđenik nije u pravu kada pravomoćnu presudu pobija zbog bitne povrede odredbe čl. 367. st. 1. toč. 5. ZKP, jer nije osnovana njegova tvrdnja da u postupku u odnosu na kazneno djelo iz čl. 337. st. 3. ZKP-a nije postupao ovlašteni tužitelj, jer da to kazneno djelo ne spada u nadležnost USKOK-a, već samo kazneno djelo iz čl. 347. KZ-a.

Naime, u tijeku postupka došlo je do spajanja kaznenog postupka koji se vodio u Općinskom sudu u Bjelovaru u predmetu K-132/03 zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 3. KZ-a s postupkom u predmetu K-153/03 zbog kaznenog djela iz čl. 347. st. 1. KZ-a, pa je ispravno da je u tom jedinstvenom postupku kao ovlašteni tužitelj nastupao USKOK, jer je njegova nadležnost glede kaznenog djela iz čl. 347. st. 1. KZ-a propisana posebnim zakonom, kao lex specialis. Isto tako, neosnovan je osuđenikov prigovor da su u predmetu za kazneno djelo iz čl. 347. KZ-a sudili nenadležni sudovi. Prije svega taj prigovor u skladu s odredbom čl. 427. toč. 2. ZKP ne može biti zakonski razlog za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, a osim toga radi osuđenika kao podnositelja zahtjeva, treba reći da je u skladu s odredbom čl. 26. Zakona o USKOK-u na prijedlog predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem od 10. prosinca 2002. godine, broj: II-4 Kr-522/02-3 odredio nadležnost Općinskog suda u Daruvaru (l. 596), a nakon toga rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru od 17. travnja 2003. godine, broj: Kv- 74/03-3 određena je nadležnost Općinskog suda u Bjelovaru.

Nadalje, nisu utemeljeni navodi osuđenika da su na njegovu štetu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku učinjene brojne povrede kaznenog zakona, navodeći čl. 4., čl. 7., čl. 28., čl. 43. st. 1., te čl. 56. do 59., a isto tako i brojne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 2., čl. 3. st. 2., čl. 4. st. 2., čl. 5. st. 4., čl. 8. st. 1., čl. 9. st. 1. i 2. itd.). Također neosnovano ukazuje na povredu prava obrane na glavnoj raspravi i u žalbenom postupku, ističući da su te povrede utjecale i mogle utjecati na presudu.

Glede istaknutih povreda kaznenog zakona osuđenik je iznio razloge za povredu kaznenog zakona iz čl. 28. KZ-a, ističući da djela za koja je osuđen nisu kaznena djela, jer predstavljaju beznačajna djela. Na taj način zapravo ukazuje na povredu kaznenog zakona iz odredbe čl. 427. toč. 1. ZKP-a u svezi s odredbom čl. 368. toč. 1. ZKP-a. Međutim, s obzirom na činjenični opis predmetnih kaznenih djela ne može se prihvatiti tvrdnja osuđenika kako se radi o beznačajnim djelima. Kod kaznenog djela iz čl. 337. st. 3. KZ-a (toč. 1. izreke prvostupanjske presude) inkriminirani iznos od 28.000,00 kn ni u kojem slučaju se ne može smatrati beznačajnim. Isto tako kaznena djela primanja mita iz čl. 347. st. 2. KZ-a (toč. 1. i toč. 2. izreke prvostupanjske presude) nisu beznačajna kaznena djela kako po svom značenju

III Kr 64/05-3

u smislu naglašene društvene opasnosti, tako i navedenom primljenom odnosno traženom iznosu, a radi se o iznosu od 100 DEM odnosno od traženih najmanje 1.000,00 kn. Nadalje, u odnosu na prigovor kako mu je povrijeđeno pravo obrane na glavnoj raspravi, navodi da je na glavnoj raspravi tražio da se svjedoci B. i Lj. Ć., koji su ranije ispitani u istrazi, odnosno izvan glavne rasprave, ponovno saslušaju na glavnoj raspravi, ali da taj prijedlog nije ni unesen u zapisnik. No, ti prigovori osuđenika nisu osnovani, jer iz zapisnika sa glavne rasprave od 17. prosinca 2003. godine (list 654) je razvidno da su se stranke suglasile da se iskazi ranije saslušanih svjedoka pročitaju, pa su u tom smislu pročitani iskazi svjedoka Branka i Lj. Ć..

Nadalje, osuđenik nije u pravu kada pravomoćnu presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP-a, jer neosnovano tvrdi da se presuda temelji na nezakonitim dokazima. Naime, presuda Državnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske kojom je osuđenik i stegovno kažnjen zbog inkriminiranog postupanja, nije nezakonit dokaz, jer osuđenik u tom smislu nije izložio bilo kakve razloge.

Osim naprijed navedenih prigovora glede povrede kaznenog zakona i postojanja postupovnih povreda, u ostalom dijelu svog zahtjeva osuđenik iznosi isključivo prigovore činjeničnog karaktera, ističući da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. U tom smislu osuđenik tvrdi da nije dokazana njegova krivnja niti namjera za počinjenje predmetnih kaznenih djela, da nije prekoračio svoje ovlasti, da je postupao sukladno zakonu i propisima i da je sud odbio prijem dokaznih pismena koje je predočio. U okviru prigovora na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja posebno ukazuje na ulogu kolega, B. M. koji je u to vrijeme bio županijski državni odvjetnik u Bjelovaru, Z. H.-Š., koja je bila zamjenica u Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, K. M. i R. M.-V., odvjetnice u D., smatrajući ih krivima što je protiv njega pokrenut kako stegovni tako i kazneni postupak. Međutim svi ti prigovori ne mogu se uzeti u razmatranje povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka, jer se on ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Slijedom toga, u ovom postupku ne mogu se razmatrati ni činjenice koje je osuđenik naveo u svom zahtjevu u odnosu na svoje teško zdravstveno stanje. No, te okolnosti, kao i okolnost da je osuđenik prema utvrđenju drugostupanjskog suda (str. 7 drugostupanjske presude) inkriminirani iznos pribavljene imovinske koristi od 28.000,00 kn prije izricanja presude uplatio kao donaciju za izgradnju crkve u V. i M. Z., mogu biti razlozi za eventualno podnošenje zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne.

Nadalje, nije utemeljen zahtjev osuđenika da ga se obavijesti o sjednici vijeća na kojoj se odlučivalo o njegovom zahtjevu, jer odredbom čl. 429. ZKP-a u postupku povodom izvanrednih pravnih lijekova nije propisana primjena odredbe čl. 374. ZKP.

Osim toga pri odlučivanju o podnijetom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije se pojavila ozbiljna sumnja u istinitost odlučnih činjenica utvrđenih u pravomoćnoj presudi.

III Kr 64/05-3

Budući da na temelju svega naprijed navedenog nisu utvrđene povrede zakona na koje osuđenik ukazuje u zahtjevu, trebalo ga je odbiti, na temelju odredbe čl. 429. u svezi s odredbom čl. 421. ZKP, pa je presuđeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. prosinca 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Ileana Vinja, v.r.