Rev-2390/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2390/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan- Maoduš kao predsjednika vijeća, te Djordja Bjegovića, Stanislava Plazonića, dr. Ive Grbina i Miroslave Vekić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N.D. iz Z., . . ., koju zastupa punomoćnik D.F., odvjetnik iz Z., protiv tužene C. o. d.d. Z., .. .. br. ., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 9. lipnja 1992. br. Gž 5214/92, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 23. ožujka 1992. br. P 488/87, u sjednici održanoj dana 4. veljače 1993.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužene izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 9. lipnja 1992. pod posl. br. Gž 5214/92, odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom okružnog suda potvrdjena je presuda općinskog suda kojom je obvezane tužena da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 923.000 HRD sa zakonskom zateznom kamatom.

Protiv ove pravomoćne presude okružnog suda reviziju je izjavila tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, u daljnjem tekstu: ZPP) prvostupanjski sud je reviziju tužene dostavio tužiteljici i nadležnom javnom tužitelju.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tužene, a Javni tužitelj Hrvatske se o istoj nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Dana 12. travnja 1985. godine u prometnoj nezgodi, kao pješak povrijedjena je

Rev 2390/92

tužiteljica. Zadobila je udarno krvnje podljeve po tijelu i ekstremitetima, prijelom desne lakatne kosti te prijelom desne bedrene i lisne kosti.

U valjano provedenom postupku (čl. 7. i 8. ZPP) sudovi su utvrdili da je tužiteljica svojim ponašanjem doprinjela nastanku prometne nezgode u visini od 25% u odnosu na 75% koliko bi doprinio osiguranik tužene C. osiguranje d.d. Z..

U ovoj fazi postupka nije sporno da tužena C. o. d.d. odgovara tužiteljici za svu štetu u visini od 75%, suglasno odredbi iz čl. 192. u vezi s čl. 205. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91 i 73/91, u daljnjem tekstu: ZOO).

Sporno je pitanje visine dosudjene novčane naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu.

Sud prvog stupnja je utvrdio a sud drugog stupnja prihvatio utvrdjenje na okolnosti vrste i težine povrede, načina i tijeka liječenja, intenziteta i trajanja fizičkih bolova, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti kao i okolnosti vezane za pretrpljeni strah.

S obzirom na utvrdjenje svih relevantnih okolnosti, sudovi su valjanom primjenom materijalno pravne odredbe iz čl. 200. ZOO pravilno tužiteljici utvrdili naknadu s naslova pretrpljenih fizičkih bolova u visini od 300.000 HRD, naknadu s naslova pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u visini od 1,000.000 HRD te naknadu s naslova pretrpljenog straha u visini od 120.000 HRD.

Suprotno tvrdnji tužene, ovaj sud smatra da su ovi iznosi pravični za pretrpljenu nematerijalnu štetu, te da ova naknada ne pogoduje težnjama koje ne bi bile spojive sa prirodom i svrhom dosudjenja novčane naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu (čl. 200. st. 2. ZOO). Ova naknada će prema stajalištu ovog revizijskog suda barem donekle ublažiti štetu koju trpi tužiteljica, znatne posljedice na njen radni i opći životni dignitet, pri tom imajući u vidu i okolnost da tužiteljica ovu naknadu ostvaruje u parnici koja je pokrenuta još 1987. godine.

Zbog izloženog revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren, a kako sud u ispitivanju presude koja se revizijom pobija kao i postupka koji je prethodio njenom donošenju nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP reviziju tužene valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 4. veljače 1993.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš, v.r.