Rev-2320/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2320/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Radomire Felicijan- Maoduš i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.K. iz S.M., … , zastupanog po punomoćniku S.O., odvjetniku iz P., protiv tuženika INA Trgovina, PJ Plinara, Pula, zastupanog po punomoćnici D.M., djelatnici tuženika, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 1. VI. 1992. godine br. Gž-534/92-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Puli od 10. III. 1992. godine br. P-1371/85-28, u sjednici održanoj dana 28. siječnja 1993. godine,

p r e s u d i o j e :

I. Revizija se tužitelja djelomično prihvaća, pa se preinačuju presude nižeg stupnja tako da je tuženik obvezan da isplati tužitelju i daljnji iznos od 90.000 HRD sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 10. III. 1992. godine do plateža glavnice, a u roku od 15 dana.

II. Revizija tužitelja odbija se u preostalom dijelu u pogledu glavnice kao neosnovana.

III. Tuženik dužan je tužitelju naknaditi troškove cjelokupnog postupka u iznosu od 32.650 HRD u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan da tužitelju naknadi štetu u povodu trovanja gradskim plinom 9. I. 1985. godine u ukupnom iznosu od 210.000 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od dana presudjenja uz obvezu i naknade parničnih troškova u iznosu od 11.840 HRD, a sve u roku od 15 dana, dok je tužbeni zahtjev u iznosu od 790.000 HRD odbijen.

Presudom suda drugog stupnja potvrdjena je takva presuda prvog stupnja. Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, a paušalno i zbog postojanja bitnih povreda odredaba parničnog postupka, bez da je odredjeno naveo koja bi bitna povreda odredaba parničnog postupka bila počinjena. Traži da se u cijelosti usvoji njegov tužbeni zahtjev i u tom smislu preinače presude oba suda nižih stupnjeva, a traži i naknadu u cijelosti svih troškova postupka kao i naknadu troškova u vezi žalbe i revizije.

Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tuženiku i nadležnom javnom tužitelju, ali na reviziju nije odgovoreno niti je dostavljeno izjašnjenje.

Revizija je djelomično osnovana.

U postupku nije ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (taj zakon se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske temeljem odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - dalje: ZPP - "Narodne novine" br. 53/91). Naime, to je jedina bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud po službenoj dužnosti pazi temeljem odredbe čl. 386. ZPP, pa kada revident odredjeno nije naveo koja bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, to revizija nema opravdanja iz razloga nepravilnosti primjene postupovnih odredaba.

Materijalnopravni prigovori revidenta odnose se na odredjivanje visine novčane naknade za nematerijalnu štetu koja je zatražena u toku postupka: novčanu naknadu za pretrpljeni strah i novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, a sve kao posljedice otrovanja gradskim plinom u stambenoj zgradi u P., … dana 9. siječnja 1985. godine.

Prema utvrdjenju sudova tužitelj je zaista bio životno ugrožen teškim trovanjem tako da je akutni period trovanja i prvih nekoliko sati oporavka proveo u besvjesnom stanju. Nakon toga pojavljuju se subjektivne tegobe kod tužitelja koje su se očitovale u malaksalosti koja je trajala nekoliko tjedana, time da nije mogao podnositi nikakve fizičke napore narednih mjesec dana. Posebno u prvih nekoliko dana trpio je i glavobolje, vrtoglavice, mučnine i povraćanja, na bolničkom liječenju nalazio se je sve do 16. I. 1985. godine. Za potpuni oporavak od takva trovanja bilo je potrebno do šest tjedana.

Mada se je šteta dogodila još u 1985. godini, a prvostepena odluka o visini novčane naknade donijeta tek 10. III. 1992. godine, što ukazuje na jedan dugotrajniji sudski postupak, visina novčane naknade za pretrpljeni strah, a koji je bio potenciran i saznanjem za smrt Č.S. koji je takodjer otrovan tom prilikom, visina novčane naknade dosudjena je u iznosu od 100.000 HRD temeljem odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima i u skladu sa obimom, trajanjem i okolnostima pretrpljenog straha kao i vremenom proteklim od nastanka štete do donošenja odluke.

Medjutim, u odredjivanju visine novčane naknade za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 110.000 HRD ovaj sud nalazi da je došlo do pogrešne primjene odredaba čl. 200. Zakona o obveznim odnosima, budući da sud nije prilikom odredjivanja visine novčane naknade vodio upravo računa o dugotrajnosti postupka u kojem je tužitelj tražio odredjenu visinu novčane naknade i ostvarivanje novčane naknade za takvu pretrpljenu štetu. Zato uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja počam od pretrpljenih fizičkih bolova, njihove dužine, trajanja, smetnji koje su se javljale sve do potpunog ozdravljenja kao i dužinu protekla vremena radi ostvarenja naknade štete za takav vid neimovinske štete primjerena novčana naknada iznosi 200.000 HRD, pa je obveza tuženika da pored već pravomoćno dosudjenog iznosa od 110.000 HRD po osnovu novčane naknade za pretrpljene fizičke boli plati tužitelju i daljnji iznos od 90.000 HRD sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 10. III. 1992. godine.

Djelomično preinačenje presuda sudova nižih stupnjeva temelji se na odredbi čl. 395. st. 1. ZPP, dok je u preostalom dijelu revizija odbijena kao neosnovana a temeljem odredaba čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 28. siječnja 1993.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.