II Kž-651/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 651/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog K. M. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbama okrivljenih K. M. i H. M. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 16. listopada 2008. godine, broj Kv-283/08 (K-62/08), o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 29. listopada 2008. godine,

r i j e š i o j e:

Žalbe okrivljenog K. M. i okrivljenog H. M. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, nakon podignute optužnice protiv trojice osoba zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04; 84/05 i 71/06), produljen je pritvor protiv okrivljenih K. M. i H. M. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06).

Protiv tog rješenja žali se okrivljeni K. M. po branitelju P. V., odvjetniku iz Š. s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje i ukine pritvor okrivljeniku. Žalbu je podnio i okrivljeni H. M., po branitelju J. F., odvjetniku iz S., s prijedlogom da se ukine pritvor. Žalbe nisu osnovane.

Suprotno žalbenim tvrdnjama žalitelja, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da i nadalje protiv okrivljenih K. M. i H. M. postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.

Naime, za okrivljenog K. M. opravdanost pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku očituje se u okolnosti da se isti u ovom postupku tereti za tri

II Kž 651/08-3

kaznena djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona na način da je u tri navrata kupovao veće količine opojne droge kokain, te da je istu vrstu opojne droge prodao trojici konzumenata u količinama za jednokratno konzumiranje. Osim toga, isti je do sada osuđivan u tri navrata, a od toga dva puta zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona. Stoga, kriminalna količina koja se stavlja na teret ovom optuženiku uz činjenicu ranije osuđivanosti zbog istovrsnih kaznenih djela (što ukazuje da prijašnje osude nisu imale pozitivan utjecaj na ovog okrivljenika), upućuje na zaključak o upornosti i odlučnosti volje u činjenju takvih kaznenih djela, pa navedene okolnosti u svojoj povezanosti predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi nastavio s činjenjem sličnih kaznenih djela, zbog čega je pravilno protiv njega produljen pritvor po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.

Takav zaključak je utemeljen i u odnosu na okrivljenog H. M.. Naime, isti se činjeničnim opisom (toč. IV/ optužnice) tereti da je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona tako da je tijekom mjesec i pol dana u tri navrata za iznose od 4.000,00 kuna, 4.200,00 kuna te 500,00 € i 300,00 kuna prodao okrivljenom K. M. opojnu drogu kokain u količinama od oko 10 grama. Nadalje, isti je kod istražnog suca naveo da je nezaposlen i da radi povremeno pa da ima mjesečne prihode od dvije do tri tisuće kuna. Kada se ima na umu da se okrivljeniku inkriminira da je ponašanjem opisanim u optužnici zaradio cca 12.000,00 kuna, tada je očito da se radi o djelatnosti razvijenoj u visokom stupnju i koja predstavlja značajan izvor prihoda, pa navedene okolnosti, suprotno tvrdnjama žalbe, i ovaj sud navode na zaključak da su u cijelosti ostvarene osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljeni H. M. boravkom na slobodi ponovio isto kazneno djelo, zbog čega je trebalo protiv njega produljiti pritvor po osnovi iz čl. 102 st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku. Prema tome, iako je isti neosuđivan i u spisu nema podataka o tome da bi se protiv njega vodili drugi postupci, kriminalna količina koja mu se stavlja na teret, predstavlja dovoljan razlog za produljenje pritvora.

Žalitelji ističu brojne okolnosti kojima nastoje osporiti pravilnost pobijane odluke. Međutim niti jedna od njih u korelaciji s gore istaknutim okolnostima ne dovodi u pitanje nužnost primjene pritvorske mjere po navedenoj osnovi.

Slijedom svega navedenog, a temeljem čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. listopada 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivona Horvatić, v. r.

Damir Kos, v. r.