II Rev-5/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev-5/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. d.d. P., koga zastupa P. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika M. K. d.d. Č., radi isplate, odlučujući o reviziji, koju je tuženik izjavio protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. veljače 1996. godine broj Pž-3517/95-2, s kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu od 6. rujna 1995. godine broj P-1777/94, na sjednici održanoj dana 29. travnja 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija, pa se ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. veljače 1996. godine broj Pž-3517/95-2 i presuda Trgovačkog suda u Varaždinu od 6. rujna 1995. godine broj P-1777/94 i predmet vraća na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 13. veljače 1996. godine broj Pž-3517/95-2 potvrdio presudu Trgovačkog suda u Varaždinu od 6. rujna 1995. godine broj P-1777/94, s kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju svotu od 5,415.798,63 kn sa zateznom kamatom od dospjelosti do isplate i nadoknaditi parnični trošak u svoti od 340.558,00 kn. Protiv drugostupanjske presude izjavio je reviziju tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 13. ZPP i zbog pogrješne primjene materijalnog prava. Bitne povrede odredaba parničnog postupka vidi u tome što je prvostupanjski sud odlučio o zahtjevu, koji je predmet ovršnog postupka po rješenju o ovrsi donijetom na temelju vjerodostojne isprave na zahtjev tužitelja kao vjerovnika, protiv dužnika M.I.Č., radi 3,777.254,95 kn. Također smatra da presude nižestupanjskih sudova imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, i ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama. Pogrješnu primjenu materijalnog prava vidi u tome što tuženik nikada nije primio zajam po ugovoru o kreditu broj 18/93 od 1. srpnja 1993. godine. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine presude nižestupanjskih sudova, te predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, niti se državni odvjetnik, kojem je revizija također dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZPP) očitovao na sadržaj revizije.

Revizija je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbe ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Isto tako nije ostvarena niti bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 11. na što upućuje revizija. To proizlazi već iz samih navoda revizije, jer stranke u spomenutom postupku nisu stranke koje su u ovoj parnici, odnosno u ovoj parnici je tuženik M.K. d.d. Č., a u spomenutom ovršnom postupku stranka je M.I.Č. Međutim, ovaj sud smatra da je revident u pravu, kada tvrdi da je u provedenom postupku ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Pobijana presuda zaista ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i nema razloga o odlučnim činjenicama za zakonito rješenje ove parnice, te postoji protuslovlje između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaja spisa.

Tako bi iz sadržaja spisa proizlazilo da je tuženik preuzeo obvezu samo po kreditu broj 7/92 od 10. travnja 1992. godine, budući da se samo taj ugovor spominje u ugovoru broj 18/93, tj. samo ugovor sklopljen između tužitelja u ovoj parnici i M.I. d.d., dok sadržaj spisa ne pruža nikakvog osnova za zaključak, da je tuženik preuzeo obvezu i po ugovoru o kratkoročnom kreditu broj 1/92, koji je sklopljen između tužitelja u ovoj parnici i C. d.d. Č. Ako bi se iz sadržaja spisa, odnosno ugovora broj 18/93 moglo zaključiti da je tuženik preuzeo obvezu po ugovoru o kratkoročnom kreditu broj 7/92 nema nikakvog osnova za zaključak, da je tuženik preuzeo isto tako obvezu za ugovor o kratkoročnom kreditu broj 1/92, tj. da li se u tom slučaju radi o preuzimanju duga ili o pravnom sljedstvu. U vještačkom nalazu (list broj 48) se navodi da je u međuvremenu došlo do preustroja na strani korisnika kredita po ugovoru o kratkoročnom kreditu broj 1/92, pa pod tvrtkom I. d.d. Č. korisnik kredita "i danas posluje". Vještak također zaključuje, "da se radi o dugu po ugovorima broj 1/92 i broj 7/92" odnosno da se na ta dva duga odnosi ugovor broj 18/93, međutim sadržaj tog ugovora ne daje osnova za sada za takav zaključak.

Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 394. ZPP ukinuo presude nižestupanjskih sudova i predmet vratio na ponovno suđenje. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će vodeći računa o odredbama čl. 7. i 8. ZPP utvrditi sve odlučne činjenice za donošenje zakonite odluke u ovoj parnici, a to je prije svega prelazak obveze po ugovorima o kratkoročnom kreditu broj 1/92 i broj 7/92 sa tvrtki označenih u tim ugovorima kao korisnika kredita na tuženika, kao i koji je pravni osnov toga prelaza obveze, da li je to preuzimanje duga ili pravno sljedstvo ili pak koji drugi činjenični i pravni osnov, te nakon toga donijeti na zakonu osnovanu odluku.

U Zagrebu, 29. travnja 1999. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.