Rev-484/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-484/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Marijana Ramušćaka i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. pok. P. iz Z., zastupanog po punomoćniku D. T., odvjetniku u Z., protiv tuženika 1. T. V. R., odsutna i nepoznata boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku I. I., odvjetniku u Z. i 2. Republika Hrvatska, zastupana po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, a ovo po Državnom pravobraniteljstvu Zadarske županije, radi utvrđenja i uknjižbe, rješavajući reviziju tužene ad.2. protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zadru, broj: Gž-323/98 od 21. listopada 1998. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, broj: P- 1862/97 od 17. ožujka 1998. godine, u sjednici održanoj 20. ožujka 2002. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija tužene ad.2. se prihvaća, preinačuje presuda Županijskog suda u Zadru, broj: Gž-323/98 od 21. listopada 1998. godine i Općinskog suda u Zadru, broj: P-1862/97 od 17. ožujka 1998. godine tako da se u odnosu na revidenticu odbija tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

“Utvrđuje se da je tužitelj I.B. pok. P. dosjelošću stekao pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. 677/10 i to za 1/21 dijela, položene u k.o. S., pa je tužitelj slijedom toga ovlašten na temelju ove presude, nakon njene pravomoćnosti zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini u označenom dijelu upisom na svoje ime u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.”

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zadru, broj: Gž-323/98 od 21. listopada 1998. godine ćinskog suda u Zadru, broj: P-1862/97 od 17. ožujka 1998. godine potvrđena je presuda Op

kojom je utvrđeno da je dosjelošću tužitelj stekao pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama označenim kao čest. zem. 677/7 za 1/4 dijela, te na čest. zem. 677/10 za 1/21 dijela, obe položene u k.o. S., te je slijedom toga ovlaštena na temelju te presude zatražiti i

postići uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama u označenim udjelima upisom na svoje ime u zemljišne knjige.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu ad.2. glede čest. zem. 677/10 k.o. S. tužena ad.2. je izjavila reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj je odgovorio na reviziju tužene predloživši njeno odbijanje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe zbog čega ne stoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju revident ukazuje.

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka tužena ad.2. ne upire, a kako ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je dosjelošću stekao vlasništvo na nekretninama označenim kao čest. zem. 677/7 za 1/4 dijela, te čest. zem. 677/10 za 1/21 dijela k.o. S., te izdavanjem mu tabularne isprave. U ovoj revizijskoj fazi postupka među strankama je i dalje sporno pitanje dosjedanje vlasništva tužitelja na nekretnini označenoj kao čest. zem. 677/10 k.o. S.

Prihvaćajući tužbeni zahtjev tužitelja glede stjecanja prava vlasništva dosjelošću na čest. zem. 677/10 k.o. S., nižestupanjski sudovi polaze od odredbe čl. 159. st. 4., a u svezi s odredbom čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine”, br. 91/96 i 68/98 – dalje: ZVDSP), a prema kojoj se u rok za dosjedanje vlasništva na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije toga.

U skladu s tim, a kako je tužitelj osobno i preko svog pravnog prednika posjedovao čest. zem. 677/10 k.o. S. dulje od 40 godina prije 08. listopada 1991. godine, nalaze da su ostvarene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću.

Citirana odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-58/97, U-I-235/97, U-I-237/97, U-I-1053/97 i U-I-1054/97 od 17. studenog 1999. godine ukinuta (“Narodne novine”, br. 137/99), a nakon što je ocjenjeno da je u suprotnosti sa Ustavom Republike Hrvatske. Bez obzira što je odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP ukinuta nakon

donošenja pobijane presude, pošto je ista bila protivna Ustavu Republike Hrvatske od prije, tj. od samog njenog donošenja, ista se ne može primijeniti.

Zbog toga se u ovom slučaju vrijeme posjedovanja čest. zem. 677/10 k.o. S. do 08. listopada 1991. godine ne može uračunati.

Odredba čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine”, br. 53/91 – dalje: ZPZOVO), a kojom je stavljena izvan snage odredba čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine”, br. 53/91 – dalje: ZOVO), koja je određivala da se na stvarima u društvenom vlasništvu ne može steći pravo vlasništva dosjelošću, ne djeluje povratno. To znači da je za dosjedanje prava vlasništva na nekretninama koje su bile bivše društveno vlasništvo vrijeme potrebno za dosjelost počelo teći tek od 08. listopada 1991. godine od kada je stupio na snagu ZPZOVO, pa se vrijeme od 06. travnja 1941. godine do 08. listopada 1991. godine ne može uračunavati kao vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću na stvarima u bivšem društvenom vlasništvu.

Kako iz rezultata provedenog postupka proizlazi:

- da je na predmetnoj nekretnini do 1955. godine kao posjednik bila upisana Općina S.,

- da je do 1935. godine prednik tužitelja za njeno korištenje plaćao tzv. “dohodak”, te

- da je pravni prednik tužitelja upisan kao posjednik sporne nekretnine od 1955. godine, a tužitelj od 1996. godine,

zaključiti je da na strani tužitelja uključujući i njegovog pravnog prednika nisu ostvarene zakonske pretpostavke za dosjedanje vlasništva sporne nekretnine do 06. travnja 1941. godine. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava, a prihvaćanjem revizije tužene ad.2. pobijanu presudu trebalo preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja glede čest. zem. 677/10 k.o. S.

Stoga je odlučeno kao u izreci, sve temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 20. ožujka 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.