Pž-6384/2010-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

47. Pž-6384/10-3

R J E Š E N J E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Branki Ćiraković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Ž. d.o.o. H., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., protiv ovršenice A. B. iz S., vlasnice obrta „A.“, koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine u iznosu od 22.688,14 kn, odlučujući o ovršeničinoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Ovr-804/10 od 24. kolovoza 2010., 10. studenoga 2010.,

r i j e š i o j e

Odbija se ovršeničina žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Ovr-804/10 od 24. kolovoza 2010.

Obrazloženje

Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Ovr-804/10 od 24. kolovoza 2010. određen je nastavak ovrhe, povodom ovrhovoditeljevog prijedloga za izmjenu predmeta ovrhe na ovršeničinoj brodici „A.“, zabilježbom ovrhe u Upisniku jahti Lučke kapetanije Dubrovnik, utvrđivanjem vrijednosti brodice, njenom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela ovršenica navodeći da je ovrhovoditelj podnio prijedlog sudu 20. srpnja 2010., odnosno nakon proteka prekluzivnog roka iz čl. 180. st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08; dalje: OZ) pa je sud ovrhu trebao obustaviti. Uz navedeno, brodica ne može biti predmet ovrhe, jer je nužna ovršenici za obavljanje njene djelatnosti. Zato predlaže ovome sudu ukinuti pobijano rješenje i obustaviti ovrhu.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 19. OZ-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi kako je ono pravilno i zakonito.

Pravomoćnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Z. M. Š. iz S. poslovni broj Ovrv-1023/09 od 16. listopada 2009. određena je ovrha na svim kunskim i deviznim računima ovršenice. Imajući u vidu da je ovrha određena na ovršeničinoj tražbini po računu kod banke, ovrhovoditelj je na temelju odredbe čl. 252.h. st. 2. OZ-a zatražio od stvarno nadležnog suda da ovrhu odredi na predmetu ovrhe na kojem se na temelju takvog rješenja ne može tražiti izvansudska ovrha. U tom slučaju, sud će postupiti kao da je od njega zatraženo da ovrhu odredi drugim sredstvom ili na drugom predmetu ovrhe (čl. 5. st. 3. OZ-a).

Tako je 20. srpnja 2010. ovrhovoditelj sudu predložio odrediti ovrhu na ovršeničinoj brodici. Iz ovrhovoditeljevog prijedloga proizlazi da ovrhovoditelj nije mogao namiriti navedenu novčanu tražbinu, jer iz dopisa O. B. H. d.d. od 24. studenoga 2009. proizlazi da na ovršeničinom računu nema sredstava.

Prema odredbi čl. 5. st. 3. OZ-a, ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili predmetom ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet, u kojem slučaju sud donosi novo rješenje o ovrsi i nastavlja ovrhu na temelju tog rješenja. Dakle, osnovne procesne pretpostavke za donošenje odluke o promjeni sredstava ili predmeta ovrhe jesu: da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i da se to rješenje ne može provesti. U konkretnom slučaju, ispunjene su obje navedene zakonske pretpostavke.

Vezano za zakonski rok u kojem se može predložiti promjena sredstava i predmeta ovrhe u konkretnom slučaju, odredbom čl. 180.a st. 4. OZ-a propisano je da ako ovrhovoditelj ne bude namiren u skladu s rješenjem o ovrsi u roku od godine dana od dostave tog rješenja banci i ako u tom roku ne predloži izmjenu sredstava i predmeta ovrhe, sud će ovrhu obustaviti. Suprotno žalbenim navodima, utvrđuje se kako je ovrhovoditelj prijedlog podnio sudu u navedenom roku (budući da je rješenje o ovrsi donijeto 16. listopada 2009., a prijedlog je podnesen sudu 20. srpnja 2010.), pa nema mjesta obustavi ovrhe.

Nisu osnovani niti žalbeni razlozi o odgovornosti obrtnika.

Polazeći od načela zaštite ovršenika – fizičke osobe, Ovršni zakon izuzima od ovrhe stvari i prava koja su nužna za zadovoljenje njegovih osnovnih životnih potreba, kao i potreba osoba koje je on po zakonu dužan uzdržavati (čl. 70. st. 1. OZ-a). Kada je riječ o ovršeniku – fizičkoj osobi koja obavlja registriranu djelatnost, on se javlja u dvostrukoj ulozi: kao osoba koja određena prava i obveze stječe u obavljanju određene djelatnosti, te kao osoba koja prava i obveze stječe kao i svaka druga fizička osoba. Ovršni zakon posebno naglašava na koji se način štiti takav ovršenik, kada je u pitanju imovina koja mu služi za obavljanje njegove registrirane djelatnosti, a kako se štiti njegova ostala imovina.

Jednostavnije rečeno, fizička osoba koja obavlja registriranu djelatnost, kao i svaka druga fizička (i pravna) osoba, načelno odgovara za svoje obveze cijelom svojom imovinom, ali pritom u ovršnom postupku ostvaruje određenu zaštitu. Ta zaštita se prije svega odnosi na to da joj se, kao i svakoj drugoj fizičkoj osobi, ne može zaplijeniti imovina koja je nužna za zadovoljavanje njegovih osnovnih životnih potreba i potreba osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati. S druge strane, takav ovršenik uživa i zaštitu koja se odnosi na održavanje njegove registrirane djelatnosti, ako mu je ta djelatnost glavni izvor sredstava za život (čl. 70. st. 2. OZ-a) pa se protiv njega ovrha ne može provesti ni na stvarima i pravima koja su nužna za obavljanje njegove registrirane djelatnosti.

Odredba čl. 70. OZ-a je općenite naravi i ona se ne primjenjuje kad Ovršni zakon propisuje posebna pravila o izuzimanju od ovrhe ili ograničenju ovrhe. Vezano za to, odredba čl. 70. st. 3. OZ-a izrijekom propisuje da se na ovrhu protiv ovršenika fizičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost na odgovarajući način primjenjuje odredba čl. 202. OZ-a koja se odnosi na ovrhu protiv pravne osobe koja posluje radi stjecanja dobiti. U tom smislu, neće se smatrati da je određena pokretnina nužna za obavljanje djelatnosti ovršenika, ako služi obavljanju djelatnosti koju druge osobe pružaju na tržištu ili se može na tržištu iznajmiti.

Podredno se napominje kako posebna pravila postoje u slučaju iz čl. 72. OZ-a (kada se ovršenik ne može pozivati na pravila o izuzeću, odnosno ograničenju ovrhe), u slučaju iz čl. 86. OZ-a (posebna pravila o mogućnosti ovrhe poljoprivrednog zemljišta i gospodarskih zgrada poljodjelca), u slučaju iz čl. 128. OZ-a (izuzimanje od ovrhe kada su u pitanju pokretne stvari fizičke osobe), čl. 148. OZ-a (izuzimanje od ovrhe glede određenih vrsta primanja ovršenika) te u čl. 149. OZ-a (ograničenje ovrhe na plaći).

Imajući u vidu navedeno, ovrha se protiv ovršenice ne bi mogla provesti samo kada bi se radilo o takvim predmetima ovrhe. Prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju ovršenica u prilog tomu nije podnijela nikakve dokaze.

Prvostupanjski sud je zato pravilno odlučio prihvatiti ovrhovoditeljev prijedlog, te u skladu s čl. 853., 854. i 855. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj 181/04, 76/07 i 146/08;) odredio nastavnu ovrhu na ovršeničinoj jahti.

Slijedom navedenog, ovršeničina je žalba odbijena i pobijano rješenje potvrđeno (čl. 380. t. 2. ZPP-a, čl. 19. OZ-a).

U Zagrebu 10. studenoga 2010.

SUDAC

BRANKA ĆIRAKOVIĆ, v.r.

Za točnost otpravka

ovlašteni službenik

BRANKICA CURMAN