II Kž-54/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 54/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana kao predsjednika vijeća, te Zmajević mr. Branka i Petranović Milana kao članova vijeća i savjetnika Vinja Ileane kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. W.P. zbog krivičnog djela iz čl. 18. Saveznog zakonika SAD i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 6. veljače 1995. br. Kv-72/95 (Kir-3681/94), u sjednici održanoj 23. veljače 1995.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba okr. W.P. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem pod toč. 2. izreke, na temelju čl. 517. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv okr. W.P. iz zakonskog osnova predviđenog u čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP, u tijeku postupka za njegovo izručenje prema molbi Vlade Sjedinjenih Američkih Država dostavljene putem Veleposlanstva SAD u Zagrebu, nota br. 048 od 15. prosinca 1994. godine zbog krivičnih djela iz čl. 18. Saveznog zakonika SAD i dr.

Protiv te odluke žali se okrivljenik po svojim braniteljima, odvjetnicima B.S. i Š.D. iz Z., s prijedlogom da se pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da pritvor protiv okrivljenika treba produljiti do pravomoćnosti rješenja o odbijanju zahtjeva za izručenje u smislu čl. 517. st. 2. ZKP.

Naime, s obzirom da je okrivljenik strani državljanin koji u Republici Hrvatskoj nema stalno boravište, a lišen je slobode tek na temelju izdane međunarodne tjeralice koja je na snazi još od 1988. godine, to očigledno proizlazi da postoje takove okolnosti koje upozoravaju na opasnost da bi okrivljenik na slobodi mogao pobjeći, odnosno da bi mogao postati sudu nedostupan.

Zbog toga je pritvor temeljen na zakonskoj osnovi iz čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP protiv njega neophodan.

Pri tome, pogrešno se u žalbi okrivljenika tumači kako pritvor u postupku izručenja može trajati najdulje tri mjeseca. Naime, rokovi navedeni u čl. 515. st. 3. ZKP, na koje se žalitelj poziva, odnose se isključivo na hitne slučajeve kada molba strane države za izručenje stranca u smislu čl. 513. ZKP još nije sudu dostavljena. Međutim, čim propisana molba bude podnesena, kao što je to ovdje ostvareno notom br. 048 od 15. prosinca 1994. godine, rokovi za trajanje pritvora utvrđuju se prema odredbi čl. 514. st. 3. ZKP ili, u konkretnom slučaju, prema odredbi čl. 517. st. 2. ZKP, iz kojih slijedi da pritvor protiv okrivljenika u ekstradicionom postupku može trajati dok postoje razlozi iz čl. 182. st. 1. i 2. ZKP, odnosno dok se ne zamijeni nekom drugom, blažom mjerom osiguranja okrivljenikovog prisustva, a najdulje do okončanja tog postupka.

Budući da slijedom izloženog navodi žalbe okrivljenika nisu osnovani, trebalo je na temelju čl. 385. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 23. veljače 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Gudelj Milan v.r.