Rev-1274/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1274/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložnića i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. iz J., koga zastupa I. F., odvjetnik iz Z., protiv tuženika M. K. iz J., koga zastupa I. Š., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine i izdavanje tabularne isprave, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 12. rujna 1995. godine, br. Gž-2751/95-2, s kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 25. siječnja 1995. godine, br. P-1054/94., na sjednici održanoj dana 10. rujna 1998. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Gradu Zagrebu, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 12. rujna 1995. godine, br. Gž-2751/95-2, potvrdio presudu Općinskog suda u Zagrebu od 25. siječnja 1995. godine, br. P- 1054/94. u dijelu, s kojim je utvrđeno da je tužitelj vlasnik kuće u J., S. …, zajedno sa gospodarskim zgradama, koje su nekretnine izgrađene na čk.br. 161/2, upisanoj u zk. ul. br. 1191 k.o. B., dok je istu presudu preinačio u dijelu s kojim je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je vlasnik čest. br. 161/2 i 161/5 upisanoj u zk.ul. br. 1191 k.o. B., kao i u odluci o parničnom trošku - na način, da je utvrdio da je tužitelj vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. 1191 k.o. B. i to čestice br. 161/2 i 161/5 u naravi oranice, koje je stekao dosjelošću, pa je naložio tuženiku da tužitelju izda valjanu tabularnu ispravu radi zemljišno knjižnog prijenosa tih nekretnina u zemljišnim knjigama, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti presuda i ujedno je tuženiku naloženo tužitelju nadoknaditi parnični trošak u svoti od 2.221,00 kn. Protiv drugostupanjske presude izjavio je reviziju tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrješne primjene materijalnog prava. Revident smatra da je drugostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev, budući da je tužitelj zahtjevo utvrđenje njegovog prava vlasništva na čk. br. 161/2 i 161/5 k.o. B. na temelju dosjelosti, a ne zbog činjenice da je na tim nekretninama izgradio kuću, odnosno zgrade. Također tvrdi da tužiteljev posjed nije bio pošten, jer je tužitelj znao da stvari koje posjeduje nije njegova. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna strana dala je odgovor na reviziju. U odgovoru ističe da su bez osnova navodi revizije, da je drugostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev, budući da je drugostupanjska presuda potpuno suglasna postavljenom tužbenom zahtjevu. Također navodi da sud nije vezan za pravnu osnovu, a revidentova tvrdnja da je tužitelj izjavio, kako je uvijek znao da je otac vlasnik nekretnine nije istinita. Sud reviziju odbija kao neosnovanu.

Državni odvjetnik kojemu je revizija također dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., dalje ZPP) nije se očitovao na sadžraj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbi ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Također nije ostvarena niti koja od drugih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP, a posebno ne one koje spominje revident i na način kako to navodi revident. Drugostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev. Presuda drugostupanjskog suda u skladu je s odredbom čl. 2. st. 1. ZPP. Prekoračenje tužbenog zahtjeva bi postojalo u presudi drugostupanjskog suda, kada bi tom presudom tužitelju bilo dosuđeno više od onoga što je tražio ili bi mu bilo dosuđeno nešto drugo od onoga što je tražio. Presuda drugostupanjskog suda u skladu je s postavljenim tužbenim zahtjevom, a prvostupanjski sud je dio tužbenog zahtjeva presudom prihvatio, a dio tužbenog zahtjeva je odbio. Što se tiče pravne osnove na koje upućuje revizija valja napomenuti da u smislu čl. 186. st. 3. ZPP sud postupa po tužbi i kada tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo sud nije vezan za tu pravnu osnovu. Međutim, valja napomenuti da je i drugostupanjski sud svoju odluku utemeljio na pravnom osnovu dosjelosti, samo usput spominjući čl. 24. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91). To nedvojbeno proizlazi iz obrazloženja drugostupanjske presude.

Revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelju tuženik darovao zemljište za izgradnju kuće, odnosno da je između parničnih stranaka prije izgradnje kuće i zgrada na zemljištu bio takav odnos, koji je kod tužitelja opravdano imao za posljedicu uvjerenje da mu je tuženi darovao zemljište na kome će graditi kuću i gospodarske zgrade. Zbog toga je izvan svake sumnje, da je tužiteljev posjed bio pošten (savjestan) u smislu čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Na tužiteljevoj strani su ispunjene sve pravne pretpostavke potrebne za stjecanje prava vlasništva na nekretninama dosjelošću. Tužitelj se očito ne bi upuštao u izgradnju kuće i gospodarskih zgrada, kad ne bi bio uvjeren da zemljište na kojem to gradi nije njegovo. Kod toga treba imati u vidu da tužitelj koji je sin tuženika nije njegovo jedino dijete, pa bi prema općem shvaćanju sličnih životnih situacija bilo izloženo velikom riziku građenja kuće i gospodarskih zgrada na zemljištu kome je otac i dalje vlasnik, odnosno na tuđem zemljištu znakovito je, da je istovremeno od tuženoga dobio za izgradnju kuće susjedno zemljište i brat tužitelja, odnosno sin tuženikov, a tuženik jedao kod upravnih tijela potrebnu suglasnost za izgradnju.

Prema tome, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje upućuje revident u reviziji, tako ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je revizija na temelju čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 10. rujna 1998. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.