Revr-1843/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1843/14-2

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja F. B. iz J., kojeg zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik u V., protiv tuženika: 1. „V.“ d.d. V., kojeg zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u V., 2. Republika Hrvatska koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u V. i 3. C., Z., (kao pravni slijednik H.), radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Gž - 1737/10-3 od 1. veljače 2011., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima broj P - 1592/07-37 od 4. svibnja 2010., u sjednici održanoj 10. prosinca 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen zahtjev tužitelja i tuženici pod 1. i 3. obvezani solidarno isplatiti tužitelju iznos od 68.750,41 kn. (na ime plaće za listopad 2003. bruto iznos od 3.643,75 kn., na ime naknade plaće zbog prestanka radnog odnosa prije isteka otkaznog roka bruto iznos od 21.862,50 kn., na ime otpremnine neto iznos od 43.244,16 kn.) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos, te mu priznati sva prava iz radnog odnosa od 2. studenog 2003. do 30. travnja 2004., dok je u više traženom zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Prvostupanjskim rješenje tužba je odbačena u odnosu na tuženika pod 2. Republiku Hrvatsku. Odlukom o troškovima postupka tuženici pod 1. i 3. obvezani su isplatiti tužitelju iznos od 15.460,00 kn., dok je tužitelj obvezan isplatiti tuženiku pod 2. iznos od 5.000,00 kn.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja. Djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu prema tuženiku pod 3. u cijelosti, a u odnosu prema tuženiku pod 1. u dijelu koji se odnosi na naknadu plaće zbog prestanka radnog odnosa prije isteka otkaznog roka u bruto iznos od 21.862,50 kn., na isplatu otpremnine u neto iznos od 43.244,16 kn., sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te na priznanje svih prava iz radnog odnosa. Tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku pod 3. parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kuna. U preostalom dijelu prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP, a kojeg je u ovom postupku primijeniti temeljem odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj 57/11), je podnio tužitelj, uz prijedlog da se drugostupanjska odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, u kojem slučaju stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Prema odredbi čl. 400. st. 1. i 3. ZPP- a, stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (st. 1.). U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o reviziji protiv presude (st. 3.).

Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije.

Tužitelj, pozivom na činjenična utvrđenja konkretnog slučaja u reviziji ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava. Pritom tužitelj ističe da su pitanja iznijeta u reviziji važna jer o istima revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanjima u kojima postoji različita praksa Županijskog suda u Vukovaru ili bi se mogla očekivati različita praksa Županijskog suda u Vukovaru. Međutim, tužitelj pritom ne postavlja određeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, već se revizija svodi na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

S druge strane, revizijski sud nije ovlašten iz izloženih navoda u reviziji formulirati pravna pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, ako ih sam revident u reviziji nije određeno naznačio.

Isto tako, da bi se postavljeno pravno pitanje moglo smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu citiranih odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a moralo bi biti riječ o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, a ne prvostupanjskog suda, ili istog drugostupanjskog suda, na koju se u reviziji poziva tužitelj. Naime, ako postoji neujednačenost sudske prakse na razini jednog županijskog suda (u ovom slučaju Županijskog suda u Vukovaru) to pitanje se treba raspraviti na sjednici građanskog odjela tog suda.

Budući da revizija ne sadrži određeno navedeno pravno pitanje smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, odnosno pitanje koje se može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, to nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti izjavljene revizije, čime je temeljem odredbe čl. 392. st. 2. i 4. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 10. prosinca 2014.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.