Revr-661/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 661/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz S., kojeg zastupa punomoćnica K. M., odvjetnica u S., protiv tuženice Republike Hrvatske (za Ministarstvo obrane), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1220/07 od 17. svibnja 2007. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj IV P-233/06 od 14. prosinca 2006., u sjednici održanoj dana 30. listopada 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da je tuženica dužna platiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće za razdoblje od 1. siječnja 1994. do 31. svibnja 2000. u ukupnom iznosu od 218.512,48 kn sa zateznom kamatom pobliže označenom u izreci prvostupanjske presude te je obvezan tužitelj naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 17.360,00 kn.

Županijski sud u Splitu je presudom broji Gž-1220/07 od 17. svibnja 2007. potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog svih zakonom određenih razloga i predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu odluku na način da tužbeni zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti, te tuženicu obveže na naknadu troška postupka tužitelju odnosno podredno da pobijanu presudu ukine i vrati na ponovno suđenje te traži trošak postupka uključivši i trošak revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica za razdoblje od 1. siječnja 1994. do 31. svibnja 2000. isplati razliku manje isplaćene plaće u ukupnom iznosu od 218.512,48 kn, a svoj zahtjev temelji na ugovoru o službi u Hrvatskoj vojsci – gardijskim brigadama (dalje: Ugovor) kojeg su stranke sklopile dana 1. lipnja 1991.

Iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj djelatna vojna osoba zaposlen kod tuženice, da mu tuženica kroz utuženo period nije isplaćivala plaću prema odredbi čl. 6. Ugovora već da mu je tijekom utuženog perioda plaću obračunavala i isplaćivala sukladno Odluci o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika (dalje: Odluka o plaćama) koju je dana 11. svibnja 1995. donio Predsjednik Republike i Vrhovni zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske na prijedlog ministra obrane.

Odredbom čl. 138. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 23/95, 33/95 i 105/95 – dalje: ZSOSRH) propisano je da plaće i druga beriva djelatnih vojnih osoba uređuje Vrhovni zapovjednik na prijedlog ministra obrane. Odluka o plaćama, koju je Predsjednik Republike Hrvatske donio 11. svibnja 1995. primjenjuju se na isplate plaća od 1. svibnja 1995. Odredbom toč. 23. Odluke o plaćama propisano je da danom stupanja na snagu te Odluke prestaju vrijediti sve donesene odluke, zapovijedi i drugi akti kojima je bilo uređeno područje propisano Odlukom.

Obzirom na spomenute zakonske odredbe pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da tužitelj nakon stupanja na snagu spomenutih propisa nema pravo na isplatu plaće za utuženo razdoblje prema čl. 6. Ugovora koji je sklopio sa tuženicom već prema posebnim propisima koji su uređivali ova prava, budući da je ta ugovorna odredba protivna prisilnim propisima. Prema tome tuženica je pravilno isplaćivala tužitelju plaću primjenom spomenutih važećih propisa prema kojima se ta materija uređuje. To iz razloga što tužitelj u smislu odredbe čl. 3. ZSOSRH kao gardist (vojnik po ugovoru) djelatna vojna osoba pa se i na njega odnose propisi o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba.

U toč. 24. Odluke propisano je da ona stupa na snagu danom donošenja i primjenjuje se od isplate za mjesec svibanj 1995. godine. Dakle odluka ne stupa na snagu objavom u Narodnim novinama već danom donošenja, a spomenuta odluka nije stavljena izvan snage te je prema tome na pravnoj snazi, pa nije osnovan revizijski navod koji osporava valjanost odluke iz razloga što nije objavljena u Narodnim novinama.

Prema odredbi čl. 90. Ustava Republike Hrvatske od 22. prosinca 1990. ("Narodne novine", broj 56/90) u Službenom glasilu Republike Hrvatske moraju biti objavljeni samo zakoni, a ne i drugi propisi.

Osim toga tužitelju nije bila nepoznata činjenica da je Odluka o plaćama stupila na snagu, jer je od svibnja 1995. pa nadalje primao plaću u visini propisanoj Odlukom, a ne određenu ugovorom.

Odredbom čl. 138. ZSOSRH prema kojoj plaće i druga beriva djelatnih vojnih osoba uređuje Vrhovni zapovjednik na prijedlog ministra obrane prisilni je propis, a odredbe ugovora nemaju prednost u primjeni u odnosu na prisilne propise.

Iz iznesenih razlog se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Primjenom odredbe čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Neosnovani su revizijski navodi da tuženica nema pravo na troškove nagrade po odvjetničkoj tarifi. U ovom slučaju ne primjenjuje se odredba čl. 162. ZPP-a kako to pogrešno smatra revident, već odredba čl. 163. ZPP-a prema kojoj odredbi se odredba o troškovima primjenjuje i na stranke što ih zastupa Državno odvjetništvo u kojem slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena presuđeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 30. listopada 2007.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.