I Kž-583/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 583/09-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Zlate Lipnjak-Bosanac, Žarka Dundovića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. M., zbog kaznenog djela iz čl. čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 24. travnja 2009. godine, broj K-15/09, u sjednici održanoj 02. rujna 2009. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinku Orlić,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. R. M. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Šibeniku, presudom od 24. travnja 2009. godine broj K-15/09 proglasio je krivim opt. R. M. zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona i na temelju istih zakonskih propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i deset mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 30. listopada 2008. godine pa nadalje.

Na temelju čl. 76. st. 1. i 2. u svezi čl. 75. KZ prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od opojnih droga koja će se primjenjivati za vrijeme izvršenja kazne zatvora i može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Na temelju čl. 80. st. 1. KZ od optuženika je oduzet mobitel, a na temelju čl. 80. st. 1. u svezi čl. 173. st. 7. KZ droga kao u izreci pobijane presude.

l. 82. KZ od optuženika se oduzima imovinska korist, igrača konzola „P.“ Na temelju č

marke „S.“, tvorničkog broja: …

I Kž 583/09-4

Na temelju čl. 122. st. 1. u svezi čl. 119. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06, u nastavku: ZKP) optuženik je obvezan na naknadu troškova kaznenog postupka u iznosu od 4.150,00 kn, od čega 3.050,00 kn se odnosi na trošak psihijatrijskog vještačenja, 100,00 kn na trošak pristupa svjedoka i 1.000,00 kn na ime paušala, sve u roku od tri mjeseca po pravomoćnosti presude.

Protiv te presude žali se optuženik po braniteljici V. B., odvjetnici iz Š., iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno preinači i optuženiku izrekne blaža kazna i da ga se oslobodi dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 23. srpnja 2009. godine broj KŽ-DO-1186/09, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Žaleći se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka optuženik ne navodi koju postupovnu povredu iz čl. 367. ZKP nalazi ostvarenom. Navodeći, u razlozima žalbe, da sud u potpunosti nije riješio predmet optužbe jer svjedoci nisu ispitani na heptanon, da o odlučnim činjenicama postoji proturječje jer su svjedoci iskazivali različito, te da je povrijeđeno pravo obrane s obzirom da je prvostupanjski sud odbio saslušati predložene svjedoke na okolnosti pribavljanja „P.“, optuženik ustvari osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

Stoga je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP i nije utvrđeno da bi bila ostvarena koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije osnovana žalba optuženika niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Optuženik je proglašen krivim da je držao radi prodaje 58 tableta heptanona, a ne i za pojedinačne prodaje pa stoga nije bilo potrebe da se svjedoci ispituju na te okolnosti kako se to traži u podnesenoj žalbi.

Količina heptanona, te posjedovanje ostalih vrsta droge koje su pronađene kod optuženika, način njihova pakiranja, kao i pojedinačne prodaje heroina dostatni su argumenat za zaključak da je i heptanon bio namijenjen daljnjoj prodaji na narkomanskom tržištu.

U odnosu na pojedinačne prodaje droge heroin ovisnicima optuženik ustrajava na obrani da je na svjedoke izvršen pritisak i da su iskazi u kojima su teretili optuženika rezultat tog pritiska.

I Kž 583/09-4

Protivno žalbenim navodima sud prvog stupnja je osnovano prihvatio iskaze svjedoka R. V., M. L., I. K., N. I., Ž. G. i I. Č. iz istražnog postupka budući su potvrđeni izlistom telefonskih kontakata između optuženika i navedenih svjedoka, a kasnije izmjene iskaza opravdano otklanja smatrajući ih neuvjerljivima.

Posebno je indikativan iskaz svjedoka M. L. koji je iskaz davao u O. dok je bio u vojsci, nakon proteka četiri mjeseca od kada ga je ispitivala policija pa prema tome nema govora o uvjerljivosti navoda o „pritisku“ policije, kako je to naveo na glavnoj raspravi.

Optuženik postavlja i hipotetsko pitanje zbog čega nisu procesuirane i druge osobe ukoliko su iskazi saslušanih svjedoka istiniti, gubeći pri tome iz vida, sud postupak vodi na temelju podnesene optužnice, a ukoliko optuženik ima saznanja o drugim počiniteljima kaznenih djela i smatra da ih treba procesuirati treba podnijeti kaznenu prijavu.

Nije osnovan niti prijedlog optuženika za saslušanjem svjedoka D. Č. na okolnosti iskaza svjedoka I. Č., koji je iskazao da je optuženiku u polog, za kupljeni heroin dao „P.“ i tri mobitela, budući nije imao novca. Naime, u pravu je prvostupanjski sud kada je odbio navedeni prijedlog s obzirom na iskaz svjedoka Č. koji je prihvatio kao uvjerljiv, te s obzirom na činjenicu da je „P.“ od optuženika i oduzet, kako to proizlazi iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list 7 spisa).

Iz prijedloga optuženika za saslušanje svjedoka Č. (list 195 spisa) proizlazi da bi svjedok trebao imati saznanja o nabavci dijelova za vozilo B., a taj prijedlog je dostavljen u spis 25. studenog 2008. godine dakle, prije prvog ispitivanja svjedoka Č. koji je saslušan kod istražnog suca 15. prosinca 2008. godine, odnosno kada se nije znalo što će svjedok Č. govoriti.

Stoga je takav prijedlog, koji se sada ponavlja i u žalbi, dio obrane optuženika iz istražnog postupka u kojoj je već unaprijed nastojao osporiti buduće dokaze, za koje je pretpostavljao da postoje i koju obranu osnovano sud prvog stupnja nije prihvatio. S obzirom na navedeno, činjenično stanje nije nepotpuno, a niti nepravilno utvrđeno. Povredu kaznenog zakona optuženik ne obrazlaže pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju čl. 379. st. 2. ZKP i nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik je smatra prestrogom s obzirom na smanjenu ubrojivost koju je po stavu žalbe trebalo cijeniti kao olakotnu okolnost. Provedenim psihijatrijskim vještačenjem po dr. V. N., utvrđeno je da je optuženik ovisnik o heroinu sa simptomima psihičke i fizičke ovisnosti i da je tempore criminis bio smanjeno sposoban upravljati svojim postupcima i smanjeno sposoban shvatiti značenje svog djela, ali ne u znatnoj mjeri, što bi prema čl. 42. KZ bio osnov za blaže kažnjavanje i to ako do smanjene ubrojivosti nije došlo samoskrivljeno.

I Kž 583/09-4

Stoga smanjena ubrojivost u konkretnom slučaju nema značaj koji joj pridaje žalba i nije osnov za blaže kažnjavanje, kada se ima u vidu da je optuženik specijalni povratnik, jer je dva puta osuđivan za istovrsno kazneno djelo.

Izrečenom kaznom će se i po mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 6. i 50. KZ pa stoga nije osnovana žalba niti zbog odluke o kazni.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 382. ZKP u odluci o kaznenoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je prema optuženiku osnovano primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od opojnih droga, jer je djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem opojnih droga i jer postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponovno počiniti neko kazneno djelo, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka.

U skladu sa zakonom prema optuženiku je primijenjena i sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, kao u izreci pobijane presude.

Kako nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom ispravno je optuženiku oduzet „P.“ koji je umjesto novca dobio za prodani heroin.

Optuženik se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka u kojem dijelu žalba također nije osnovana budući je optuženik bio zaposlen i nema osoba koje je dužan uzdržavati pa je pravilno obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka. Ukoliko bi se kasnije utvrdilo protivno, predsjednik vijeća može posebnim rješenjem optuženika osloboditi dužnosti naknade troškova kaznenog postupka na temelju čl. 122. st. 4. ZKP.

Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 02. rujna 2009. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Dražen Tripalo, v.r.