I Kž-353/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 353/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr.sc. Marina Mrčele kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Senke Klarić- Baranović, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Maje Štampar Stipić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu preuzimanja izvršenja kazne protiv osuđ. M. Ž. zbog kaznenog djela iz čl. 359 st. 1 i 3 KZ BiH, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 14. veljače 2012 godine br. Kv-I-675/11, u sjednici održanoj 3. srpnja 2012 godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba osuđ. M. Ž., a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 14. veljače 2012 godine br. Kv-I-675/11 utvrđeno je da je osuđ. M. Ž. presudom Općinskog suda u Konjicu od 28. listopada 2004 godine br. K.71/04, koja je preinačena u odluci o kazni presudom Županijskog- Kantonalnog suda u Mostaru od 12. srpnja 2005 godine br. Kž-69/05 osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 359 st. 1 i 3 u vezi st. 31 KZ Federacije BiH na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci. Presudom Županijskog suda u Zagrebu utvrđeno je da činjenični opis djela za koje je osuđenik proglašen krivim presudom Općinskog suda u Orašju predstavlja obilježja kaznenog djela napada na službenu osobu iz čl. 318 st. 1 KZ i kaznenog djela iz čl. 99 st. 1 KZ, za koja kaznena djela je propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do tri godine, te ga je za ta kaznena djela na temelju odredbe čl. 71 st. 1 Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći, te čl. 318 st. 1 KZ i čl. 99 st. 1 KZ osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.

Protiv ove presude podnio je žalbu osuđ. M. Ž. putem branitelja B. K. odvjetnika iz S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku presudu na način da obustavi izvršenje kazne

I Kž 353/12-4

zbog nastupa zastare izvršenja kazne, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

U pisanom očitovanju zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić koji sjednici drugostupanjskog vijeća nije pristupio unatoč uredno primljenoj obavijesti, pa je po odredbi čl. 374 st. 4 ZKP/97 sjednica održana u njegovoj odsutnosti, predložio je da se žalba osuđenika odbije kao neosnovana.

Žalba je osnovana.

U pravu je žalitelj kada u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP/97, s tvrdnjom da je izreka presude nerazumljiva, te da u obrazloženju presude nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 ZKP/97 utvrđeno je da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 9 ZKP/97. Naime, prvostupanjski sud je, utvrđujući da je M. Ž. pravomoćnom presudom Općinskog suda u Konjicu BiH za činjenično opisano djelo u izreci presude, osuđen zbog jednog kaznenog djela napada na službenu osobu u obavljanju poslova sigurnosti iz čl. 359 st. 1 i 3 KZ, da bi nakon toga utvrdio da se radi o dva kaznena djela po KZ Republike Hrvatske, i to kaznenog djela napada na službenu osobu iz čl. 318 st. 1 KZ i kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 99 st. 1 KZ. Na taj način je prvostupanjski sud, utvrđujući da se radi o dva kaznena djela u realnom stjecaju, prekoračio optužbu i time ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 9 ZKP/97. Tu je potrebno naglasiti da i odredba čl. 14 st. 2. Sporazuma između Vlade RH, Vlade BiH i Vlade Federacije BiH o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima, predviđa da izvršenjem u drugoj državi ugovornici osuđena osoba ne smije ni u kojem slučaju biti doveden u teži položaj nego što bi imala u državi presuđenja.

Nadalje, unatoč utvrđenju da se radi o dva kaznena djela u stjecaju, prvostupanjski sud nije kod izricanja kazne primijenio odredbu o stjecaju kaznenih djela iz čl. 60 KZ, već je M. Ž. osudio za dva kaznena djela na jednu kaznu, identičnu onoj izrečenoj presudom suda BiH za jedno kazneno djelo, pa je na taj način izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP, a time i odredba čl. 73 st. 1 Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima. Konačno, razlozi prvostupanjske presude ne sadrže uopće obrazloženje o navedenim utvrđenim pravnim oznakama djela po KZ Republike Hrvatske, a slijedom toga niti obrazloženje o razlogu takvog izricanja kazne, protivnom odredbi čl. 60 KZ, pa je na taj način također ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP/97.

Također je prvostupanjski sud propustio u skladu s odredbom čl. 74 t. 1 Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima sa sigurnošću utvrditi da li je nastupila relativna zastara izvršenja kazne, sukladno odredbi čl. 21 alineja 4 KZ, budući da je od pravomoćnosti presude (12. srpnja 2005 godine) proteklo pet godina, a izrečena je kazna zatvora u trajanju duljem od tri godine (tri godine i šest mjeseci). Naime, u skladu s odredbom čl. 23 st. 3, 4 i 5 KZ, zastara se prekida svakom radnjom nadležnog tijela za izvršenje kazne i u tom slučaju apsolutna zastara nastupa po proteku od deset godina od pravomoćnosti

I Kž 353/12-4

presude. Kako u spisu br. Kv-I-675/11 uz ostalu Zakonom predviđenu dokumentaciju, ne prileže podaci o obavljenim radnjama nadležnih tijela radi realizacije izvršenja kazne u državi moliteljici, to ih je bilo potrebno pribaviti, kako bi se pouzdano moglo utvrditi da li je presudu stranog suda moguće izvršiti u skladu sa Zakonom o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima.

U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja će otkloniti sve nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, te će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu.

U Zagrebu 3. srpnja 2012

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Maja Štampar Stipić, v. r.

dr. sc. Marin Mrčela, v. r.