Legislator Case Law & Legislation
I Kž-280/2007-3 AI generated

Criminal appeal upheld; court reclassified acts as one extended offense and increased sentence due to recidivism.

Case Number I Kž-280/2007-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the prosecutor's appeal to reclassify the defendant's acts as a single extended offense and increased the prison sentence. The first-instance court had convicted the defendant of two separate offenses involving drug abuse and distribution, resulting in a reduced sentence based on mitigating factors like the defendant's age and the nature of the buyers. The Supreme Court ruled that the temporal proximity, identical drug type, and shared intent unified the acts into one extended offense under Article 61 of the Criminal Law, which excludes the possibility of multiple convictions. Consequently, the court adjusted the sentencing to reflect the severity of the extended offense and the defendant's prior record, rejecting the defense's appeal as unfounded.

Legislator headnote

AI generated

Article 61, paragraph 2 of the Criminal Law; Article 173, paragraph 2 of the Criminal Law; Article 57, paragraph 2 of the Criminal Law; Article 60 of the Criminal Law; Article 387 of the Criminal Procedure Act; Article 390, paragraph 1 of the Criminal Procedure Act: When acts are temporally connected, involve the same type of contraband, and share a unified intent, they constitute a single extended offense, precluding multiple convictions and necessitating a recalculated sentence based on the aggravated circumstances of the extended offense.

Keywords

AI generated
extended criminal offense drug abuse drug distribution recidivism sentencing guidelines Criminal Procedure Act Criminal Law

Cited Legislation

AI generated
Article 61, paragraph 2 of the Criminal Law
Article 173, paragraph 2 of the Criminal Law
Article 57, paragraph 2 of the Criminal Law
Article 60 of the Criminal Law
Article 387 of the Criminal Procedure Act
Article 390, paragraph 1 of the Criminal Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 280/07-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Ranka Marijana, kao članova vijeća i sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. P.-M., zbog kaznenog djela iz članka 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25. ZID KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 15. prosinca 2006., br. K-26/05, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka, u sjednici održanoj dana 11. studenog 2008.,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, a povodom te žalbe i žalbe optuženika i po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja

a) u pravnoj oznaci djela, tako da se izriče da je opt. D. P. M. radnjama opisanim u toč. 1. i 2. izreke prvostupanjske presude, počinio jedno produljeno kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona,

b) u odluci o kazni na način da se opt. D. P. M. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, za koje je sada proglašen krivim na temelju istih zakonskih odredbi, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

II. Odbija se žalba opt. D. P. M. kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Šibeniku proglasio je krivim opt. D. P. M. zbog počinjenja kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona («Narodne novine», br. 110/97, 27/98,

I Kž 280/07-3

50/00, nastavno: KZ), u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 120/00, nastavno: ZIDKZ), opisanog u toč 1. izreke pobijene presude i iz čl. 173. st. 5. KZ, opisanog u toč. 2. izreke pobijane presude, te mu je primjenom čl. 57. st. 1. i 2. toč. b) i čl. 60. KZ, utvrdio pojedinačne kazne i to za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25. ZIDKZ, kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci a za kazneno djelo iz čl. 173. st. 5. KZ, kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca a zatim ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, nastavno: ZKP) optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i „…optuženiku izrekne kazna u duljem trajanju“.

Žali se i optuženik putem svog branitelja M. K., odvjetnika iz Š., zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženika odbije kao neosnovana, pri čemu je ostao i sjednici nazočan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Radovan Šantek.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok žalba optuženika nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima optuženika, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koja bi se po sadržaju žalbe odnosila na povredu iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, budući da žalitelj smatra kako je presuda kontradiktorna, odnosno bitnu povredu postupka nalazi u činjenici da nije saslušan liječnik kod kojeg se optuženik liječio od ovisnosti. Naime, sud prvog stupnja dao je jasne i logične razloge na kojima temelji svoje zaključke u odnosu na kaznena djela za koja je optuženika proglasio krivim, pri čemu nema bilo kakvih nerazumljivosti ili suprotnosti u izreci ili razlozima presude, koje niti žalitelj ne specificira, a sve ono što se odnosi na pobijanje pravilnosti i potpunosti utvrđenih činjenica, predstavlja zapravo pobijanje presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa će se i ocijeniti nastavno, kod obrazlaganja te osnove.

Nije osnovana niti žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona koju optuženik u žalbi označava kao pogrešnu primjenu materijalnog prava, koja je nastala kao posljedica pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, kako se pravilnost primjene materijalnog prava cijeni samo u odnosu na onakvo činjenično stanje kakvo je utvrđeno u pobijanoj presudi, a ne na koje bi bilo utvrđeno da je sud cijenio dokaze na način kako to u žalbi čini žalitelj, to je očito da se i ovdje zapravo radi o prigovorima na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa će i o tome ocjena uslijediti nastavno, kod obrazlaganja te osnove.

I Kž 280/07-3

Nije osnovana žalba optuženika niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Protivno žalbenim navodima optuženika, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio sve odlučne i važne činjenice i na taj način pravilno utvrdio činjenično stanje, pri čemu je svoje zaključke temeljio na iskazima svjedoka S. Č., D. Š., Ž. D. i A. B., koje su dali u istrazi, a iz kojih nesumnjivo proizlazi da su opojnu drogu kupovali ili dobivali upravo od optuženika. Opravdano sud cijeni da su njihovi izmijenjeni iskazi na glavnoj raspravi neutemeljeni i nastali tek kao rezultat neuspjelog pokušaja pogodovanja optuženiku u pravcu umanjenja ili otklanjanja njegove kaznene odgovornosti. U prilog tome govori nekoliko utvrđenih okolnosti, koje s pravom ističe prvostupanjski sud. Tako, svj. S. Č. navodi kako je opojnu drogu kupio od osobe koja se predstavila kao D., a iz provedene pretrage mobitela optuženika proizlazi kako se isti u porukama naziva upravo tako, D.. Nadalje, svj. A. B. ističe u svom iskazu kako je sto posto siguran da je opojnu drogu kupovao od optuženog D. P. M., jer je osobno kontaktirao istog u više navrata, te je znao i gdje stanuje, a vidio mu je i majku. Njegove tvrdnje iznesene na glavnoj raspravi, da je osoba od koje je zaista kupovao heroin imala naušnice u nosu i uhu, pa da to nije bio optuženik, zapravo ukazuje kako se radi o pokušaju otklanjanja odgovornosti s optuženika jer da se radilo o osobi s takvim karakteristikama izvjesno je da bi ih istakao već u istrazi, a ne tek na glavnoj raspravi.

Ne stoje niti prigovori o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju iz razloga što sud nije saslušao liječnika kod kojeg se optuženik navodno liječio od ovisnosti, jer svi predloženi dokazi na glavnoj raspravi su izvedeni, pri čemu optuženik nije niti isticao da bi bio nešto više od konzumenta opojnih droga, niti je stavljan prijedlog za takvim ispitivanjem liječnika ili izvođenjem drugih dokaza na okolnost stupnja ovisnosti optuženika o opojnim drogama.

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, ali je našao da je ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koju povredu drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Optuženik je proglašen krivim za počinjenje dvaju kaznenih djela zlouporabe opojnih droga, i to iz čl. 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25. ZIDKZ, zbog neovlaštene prodaje opojnih droga i iz čl. 173. st. 5. KZ, zbog davanja opojne droge drugome da ju troši, na način opisan u toč. 1. i 2. izreke pobijane presude.

Međutim, s obzirom na vremensku povezanost počinjenih radnji (od studenog 2004. do početka siječnja 2005.), način počinjenja (da je opojnu drogu koju je dao na trošenje, prodao, bila bi to samo alineja više u počinjenju djela iz toč. 1.), činjenici da se radi o istoj vrsti opojne droge (heroin) i s obzirom na sve druge stvarne okolnosti što povezuju radnje optuženika, opravdan je zaključak da ova djela čine jednu cjelinu, u smislu odredbe čl. 61. st. 2. KZ. Naime, optuženik je počinjenim radnjama počinio jedno produljeno kazneno djelo

I Kž 280/07-3

zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25. ZID KZ jer način počinjenja i vremenska povezanost, te jedinstvo namjere i činjenica da se radi o istoj opojnoj drogi (heroinu) čini od ovih djela jednu cjelinu.

Uslijed toga, valjalo je izmijeniti pravnu kvalifikaciju djela na način da je optuženik radnjama opisanim u točkama 1. i 2. izreke pobijane presude, počinio jedno produljeno kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25. ZID KZ, a sukladno tome valjalo je i kaznu za to djelo odmjeriti unutar kazne propisane za jedno kazneno djelo, jer produljeno kazneno djelo isključuje stjecaj, pri čemu je prihvaćena žalba državnog odvjetnika u odnosu na kaznu.

Naime, s pravom državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kaznenoj sankciji, smatrajući da je prvostupanjski sud dao prevelik značaj utvrđenim olakotnim okolnostima – da se radi o osobi mlađe životne dobi (star 26 godina u vrijeme počinjenja djela), da je opojnu drogu prodavao prijateljima i poznanicima koji su i sami bili konzumenti heroina, da se radilo o relativno manjoj količini prodane opojne droge – uslijed čega je nekritički maksimalno ublažio kaznu, a s druge strane nije u dovoljnoj mjeri cijenio da se radilo o heroinu kao težoj vrsti opojne droge, da je u kraćem vremenu trojici konzumenata prodao sedam paketića opojne droge, te da je ranije osuđivan.

Stoga, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da će se svrha kažnjavanja, kako je ona propisana odredbom čl. 50., u vezi čl. 6. KZ, u odnosu na optuženika ostvariti kaznom zatvora u trajanju od jedne godine, cijeneći da istaknute otegotne okolnosti, prije svega činjenica da je optuženik ranije više puta osuđivan pa i za istovrsno kazneno djelo, ne daju osnovu za primjenu odredbi o ublažavanju kazne, tim više što istaknute olakotne okolnosti niti u svojoj ukupnosti nisu naročito izražene olakotne okolnosti, u smislu odredbe čl. 57. st. 2. KZ, te je upravo takva kazna po vrsti i visini potpuno primjerena stupnju krivnje optuženik i pogibeljnosti počinjenog djela. Ovo i unatoč činjenici da je nakon preinačenja pobijane presude u pogledu pravne oznake djela, kriminalna količina formalno smanjena, tako da se sada radi o jednom produljenom kaznenom djelu zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25. ZIDKZ.

Prema svemu što je izloženo, trebalo je na temelju čl. 390. st. 1., te čl. 387. ZKP, presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 11. studenog 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Damir Kos, v.r.