Rev-445/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 445/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, Nenada Perina, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Renate Šantek, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. R. iz V., kojeg zastupa punomoćnik V. O., odvjetnik u N., protiv tuženika H. L. K., društvo za financiranje d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopustivosti ovrhe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Virovitici broj Gž- 359/07-3 od 10. siječnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slatini broj P- 226/06-22 od 27. prosinca 2006., u sjednici održanoj 8. travnja 2010.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopustivost ovrhe u ovršnom predmetu broj Ovr-269/06 Općinskog suda u Slatini (stavak I. izreke), a tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 44.550,00 kuna (stavak II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Pobijana presuda je ispitana u smislu odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – dalje: ZPP) u okviru razloga koji su određeno navedeni u reviziji.

Predmet spora je tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije dopuštena ovrha u ovršnom postupku broj Ovr-269/06 koji se vodi pri Općinskim sudom u Slatini u pravnoj stvari ovrhovoditelja H. L. K., društvo za financiranje d.o.o. Z., protiv ovršenika S. R. iz V., …, radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 681.012,48 kuna sa zateznom kamatom.

U reviziji revident opisno ističe da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP. Na isti način ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP.

Suprotno tvrdnji revidenta u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Pobijana presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

Prihvaćenjem ocjene dokaza, koju je izveo prvostupanjski sud, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Osim toga, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP s obzirom da je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode koji su bili odlučni za presuđenje. Zbog izloženog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Revident u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iznosi činjenične navode i daje drukčije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova. Međutim, činjenični prigovori koje je revident iznio u reviziji nisu od značaja u ovom postupku niti su mogli biti uzeti u razmatranje s obzirom da se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP).

Nesporno je da je Općinski sud u Slatini rješenjem o ovrsi broj Ovr-269/06 od 15. veljače 2006. prihvatio ovršni prijedlog ovrhovoditelja, tj. tuženika u ovom postupku, protiv tužitelja, kao ovršenika, radi namirenja novčane tražbine i odredio predloženu ovrhu na temelju ovršne isprave, da je tužitelj, kao ovršenik u ovršnom postupku podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi broj Ovr-269/06 od 15. veljače 2006. te da je sud rješenjem broj Ovr-269/06 od 22. ožujka 2006. donesenim na temelju čl. 48. st. 3. i 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05 – dalje OZ) uputio ovršenika, tj. tužitelja u ovom postupku da u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena.

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je tuženik 10. studenoga 2003. odobrio zajam tužitelju na temelju dva ugovora o namjenskom kreditu i to ugovor HR/0121071 u iznosu od 470.499,88 kuna, kao protuvrijednost iznosa od 75.289,89 EUR za nabavu kombajna marke John Deere s Hederom za uljanu repicu i ugovor HR1021072 u iznosu od 93.086,02 kune, kao protuvrijednost iznosa od 12.284,73 EUR za nabavu Brubera 3M i pluga C-plus XM1050, tj. za kupovinu točno određenih poljoprivrednih strojeva;

- da su ugovori o namjenskom zajmu za kupovinu pokretnina HR/0121071 i HR1021072 solemnizirani od strane javnog bilježnika I. V.;

- da je tuženik u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu po navedenim ugovorima o namjenskom zajmu;

- da su tražbine tuženika po oba ugovora o namjenskom zajmu dospjele (u cijelosti) još 2. prosinca 2004.;

- da tužitelj nije tuženiku vratio pozajmljeni iznos novca sudovi su odbili tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopustivosti ovrhe u ovršnom postupku broj Ovr-269/06 koji se vodi pred Općinskim sudom u Slatini kao neosnovan.

Prema pravnom shvaćanju ovog suda pravilno su sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev. Naime, tužitelj, kao zajmoprimac, dužan je na temelju odredbe čl. 562. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 53/91, 73/91, 3/94, 7796, 112/99 i 88/01 dalje: ZOO) vratiti tuženiku, kao zajmodavcu, iznos koji mu je zajmodavac pozajmio (na temelju ugovora o namjenskom zajmu HR/0121071 i HR1021072) sa pripadajućom zateznom kamatom.

S obzirom da tuženik, kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku broj Ovr-269/06, koji se vodi pred Općinskim sudom u Virovitici, ima tražbinu prema tužitelju, kao ovršeniku, koja je dospjela, čije namirenje je tuženik, kao ovrhovoditelj, bio ovlašten tražiti na temelju ovršne isprave, te da tužitelj tijekom ovog postupka nije dokazao da bi tuženikova tražbina prestala, da bi ispunjenje te tražbine bilo odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno i na drugi način onemogućeno, niti da bi nastupila zastara tražbine to nije ispunjena niti jedna od pretpostavki predviđenih odredbom čl. 46. st. 1. točka 7., 9., 10. i 11. OZ na temelju kojih bi sud mogao prihvatiti tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopustivosti ovrhe. To je odlučno pitanje u ovom sporu stoga drukčiji navodi tužitelja izneseni u reviziji, odnosno navodi revidenta da je tuženik izabrao nesavjesnog dobavljača, ne utječu na zakonitost odluke suda drugog stupnja.

Zbog navedenih razloga nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je revizija tužitelja, na temelju čl. 393. ZPP, odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 8. travnja 2010.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.