P-210/2010-1 · Općinski sud u Splitu

P-210/10

P-210/10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SOLINU

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, Stalna Služba u Solinu, po sucu ovog suda Josip Popadić, u pravnoj stvari tužiteljice I. Ž. pok. M. rođ. K., R., zastupana po pun. T. V., odvjetniku u S., protiv tuženika J. Ž. pok. J. iz S., zastupan po pun. Ž. O., odvjetniku u S., radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 05. prosinca 2013. godine u prisutnosti tužiteljice osobno s punomoćnikom te punomoćnikom tuženika, te objave sukladno čl. 73. st. 1. t. 4. i 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/07, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11), dana 17. siječnja 2014.godine

p r e s u d i o j e

U cijelosti se usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

Utvrđuje se da su tužiteljica i tuženik radom u braku stekli i da su isti svatko po ½ dijela suvlasnici nad slijedećim nekretninama:

- veliki poslovni prostor u S. u kompleksu kojeg je caffe bar, samoposluga i 25 apartmana sagrađeno na čest. zem. 5159/2 ZU 3292 K. S.,

- stara obiteljska kuća u S. sagrađena na čest. zem. 5159/2 ZU 3292 KO S.,

- stara radionica – sada poslovni prostor i parkiralište sagrađeno na čest. zem. 5133/1 K. S.,

- kuća u R., sagrađena na čest. zem. 1041/1 ZU 1608, čest. zem. 1041/2, 1041/4 ZU 564, čest. zem. 1041/3 ZU 94, čest. zem. 1043 ZU 2608, čest. zem. 1042 ZU 2574, sve KO R.,

- nekretnine u K. u naravi započeta izgradnja pogona na čest. zem. 356/4 ZU 211 KO K.,

- grobnice broj 9, grobno polje IV, 12 ukopnih mjesta na N. groblju u S..

r i j e š i o j e:

I.Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere koja glasi:

„Određuje se privremena mjera kojom se do pravomoćnog okončanja naslovnog postupka tuženiku zabranjuje poduzimanje bilo kakve radnje vezane uz raspolaganje, opterećivanja i ustupanja istih trećim osobama, kao i promjenu izgleda vrijednosti nekretnina označenih kao čest. zem. 5481/1, 5480, 5481/3, 5483, 5482/3, sve K. S., koja se nalazi u S. na adresi, a što u naravi predstavlja kompleks proizvodno poslovnih prostora koji se sastoji od proizvodne hale, tokarnice, objekta tlocrtne površine 30x5,65 m, objekt površine 24x3,6 m, proizvodna hala površine 20x11 m ukupne površine 220 m2, proizvodna hala površine 166 m2, proizvodna hala površine 400 m2, proizvodna hala površine 162 m2, proizvodna hala površine 86 m2, objekt površine 30x5,4 m ukupne površine 162 m2, objekt ukupne površine 416,6 m2, objekt površine 665,6 m2, objekt površine 47 m2, objekt površine 75,2 m2, objekt površine 86 m2, objekt površine 39 m2, objekt površine 212,10 m2, objekt površine 128 m2, objekt površine 342 m2, objekt površine 56 m2, objekt površine 26 m2, objekt površine 67 m2, objekt površine 80 m2, kanal za otpadnu vodu površine 62 m2, taložnica površine 70 m2, trafostanica površine 17,5 m2, potporni zidovi debljine 50 cm, visine 2 m, ukupne dužine 1000 m, time da eventualna žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.“

II.Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 14.156,25 kn sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a koja teče od presuđenja 17. siječnja 2014.godine do konačne isplate.

O b r a z l o ž e n j e:

U tužbi prikazanoj kod Općinskog suda u Splitu dana 11. studenog 1991.g. tužiteljica navodi da je s tuženikom sklopila brak tijekom 1972.g., da u vrijeme podnošenja tužbe brak nije pravomoćno razveden, ali je faktično bračna zajednica prekinuta. Stoga je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila da se utvrdi suvlasnicom ½ nekretnina stečenih u braku i položenih u K. S., K. R. i K. K., te raznih strojeva za obradu kamena, kamiona, bagera, viljuškara, dizalica i sl., a kako je to pobliže opisano u cit. tužbi i tužbenom zahtjevu od 11. studenog 1991.g. Tijekom postupka tužiteljica je zatražila i određivanje privremene mjere i to pisanim podneskom zaprimljenim kod suda dana 30. travnja 2010.g., a sadržaj koje privremene mjere je pobliže opisan u izreci rješenja.

Konačno uređenom i preciziranom tužbom i tužbenim zahtjevom u podnesku zaprimljenim kod suda 26. rujna 2013.g. (str. 167/168 spisa) tužiteljica traži da se utvrdi suvlasnicom ½ nekretnina pobliže opisanih u cit. podnesku, kao i izreci presude.

U odgovoru na tužbu tuženik je porekao navode iste, navodeći da većina nekretnina koje su predmet tužbe i tužbenog zahtjeva ne predstavljaju bračnu stečevinu, već njegovu posebnu imovinu, da bi u svom zadnjem stranačkom iskazu naveo da predmet ovoga postupka može predstavljati samo kuća u R. te tri kuće u S. (str. 155 spisa).

Tijekom ovog parničnog postupka sud je izveo dokaze pregledom dokumentacije i to: akta o osnivanju poduzeća Ž. c. B., rujan 1989.g., s pratećom dokumentacijom, rješenja S. za privredu O. S.. ode 3.2.78.g., te od 13.3.75.g., potvrde o imovnom stanju za tužiteljicu od 20.3.96.g., novinskog članka str. 24 a spisa, molbe tuženika od 14.09.93.g., kupoprodajnog ugovora od 10.5.80'.g., izvatka iz kat. zemljišta PL 163, zk izvatka od 23.08.1994.g., od 27.6.94.g., 29.6.94.g., rješenja Općinsku uprave društvenih prihoda od 21.12.88g., dogovora nadnevka u R. 24.08.90.g., rješenja O. S. od 13.3.75.g., stručne procjene umjetničkih predmeta zbirke Ž. od 2.3.98.g., prerisa kat. plana od 8.2.07.g., zk izvadaka za utužene nekretnine, povijesnog izvatka iz sudskog registra T. suda u Z. od 7.9.2004.g., elaborata o procjeni vrijednosti nekretnina atelijera P. nadnevka rujna 1994.g., fotografija komada 23 nadnevka 15.4.10.g., spisa rješenja O. suda u Š. O.-4809/99 od 15.svibnja 2001.g., te rješenja Ž. suda u Š. broj Gž 860/2001 od 10.rujna 2001.g., rješenje M. vanjskih poslova od 9.4.2001.g., tri fotografije u boji kuće u R., sporazuma o plodouživanju od 2. veljače 2011.g., izvatka iz kat. zemljišta od 12. listopada 2005.g., rješenja T. suda u Z. broj Tt-01/5240 od 3. rujna 2002.g., zaključka O. suda u Š. broj Ovr-1850/99 od 29. studenog 1999.g., tužbe predane istom sudu od 22. prosinca 1999.g. te zapisnika u predmetu istoga suda Ovr-1850/99 od 28. prosinca 1999.g., kupoprodajnog ugovora sklopljenog između P. G. pok. N. i J. Ž. pok. J. od 10. svibnja 1980.g., ugovora o kupoprodaji bez nadnevka (str. 172 spisa) te ugovora od 20. ožujka 1980.g., kao i ugovora o kupnji zemljišta od 22. listopada 1988.g., te od 01. listopada 1978.g., potvrde G. S. vlastitog pogona za obavljanje komunalne djelatnosti od 10. rujna 2013.g., saslušanjem svjedoka H. T. pok. I., F. Č. sina N. i M. Ž. pok. I. te stranaka u dokazne svrhe.

Tužbeni zahtjev tužiteljice je u cijelosti osnovan.

Tužiteljica je priložila popis parničnog troška.

Iz raspravnog gradiva koje prileži spisu ovaj sud smatra neprijepornim:

- da su stranke u izvanbračnoj zajednici od 1967.g.

- Da su se iste vjenčale tijekom 1972.g.

- Da je u braku rođeno šestero djece

- Da je bračna zajednica faktično prestala krajem 80-tih odnosno početkom 90-tih godina

- Da je brak stranaka pravomoćno razveden tijekom 1996.g.

- Da su stranke tijekom trajanja braka stekle imovinu na području K. S., K. R. i K. K. (iste su stekle i drugu pokretnu i nepokretnu imovinu koja nije predmet ovog postupka po konačno uređenom i preciziranoj tužbi i tužbenom zahtjevu).

Prijepornim je među stranaka što predstavlja zajedničku, a što posebnu imovinu, odnosno koliki udio u imovini koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine pripada pojedinom bračnom drugu, sukladno doprinosu pojedinog bračnog druga u stjecanju imovine.

Naime, u vrijeme podnošenja tužbe, a i stjecanjem imovine na snazi je bio Zakon o braku i porodičnim odnosima („NN“ 11/78,45/89, 51/89, 56/90 i 51/90 nastavno: ZBPO), koji je u primjeni od 01. siječnja 1979.g., te koji Zakon treba primijeniti na konkretan slučaj, a sukladno prijelaznim i završnim odredbama Obiteljskog zakona („NN“ 162/98, 116/03,17/04 i 136/04 nastavno: OZ).

Odredbom čl. 277. ZBPO propisano je da imovina koju su bračni drugovi stekli radom uza vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina, dok je u čl. 285. cit. Zakona propisano da svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka, tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine.

Isto tako, odredbom čl. 287. rečenog Zakona propisano je da kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, pri čemu se vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga tako i o radu u domaćinstvu i obitelji, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

Obzirom da iz iskaza stranaka proizlazi da bi bračna zajednica po tužiteljici faktično prestala 1990.g. a po tuženiku početkom 80-tih godina, prvenstveno je trebalo utvrditi do kada je faktički trajala bračna zajednica i što predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova.

Pri tome ovaj sud ne može pokloniti vjeru iskazu tuženika koji tvrdi da je bračna zajednica prestala 80-tih godina, obzirom da spisu prileži Dogovor nadnevka U R., 24. 08. 1990.g. (str. 34A spisa), kojim dogovorom tužiteljica i tuženik nabrajaju svu pokretnu i nepokretnu imovinu stečenu u braku do 24. kolovoza 1990.g., a koji Dogovor je potpisan od strane svjedoka D. B. i H. T.. U tom Dogovoru iako su nekretnine nabrojene samo opisno bez zk odnosno kat. oznaka, razvidno je da stranke 1990.g. su suglasne da bračnu stečevinu između ostaloga čine i stara kuća u S. (čest. zem. 5159/2 KO S.), poslovni prostor i apartmani iznad vodovoda (čest. zem. 5133/1 K. S.), zemlja u K. (čest. zem. 356/4 K. K.) te kuća s okućnicom u R. (čest. zem. 1041/1/2/3/4, 1042 i 1043 K. R.), a koje nekretnine su predmet ovoga postupka.

Prema tome ovaj sud smatra utvrđenim da su stranke sklopile brak tijekom 1972.g., da je bračna zajednica faktično prestala tijekom 1990.g., da je brak pravomoćno razveden tijekom 1996.g., te da su stranke u braku stekle između ostalog i nekretnine koje su predmet ovoga postupka, a pobliže opisane u izreci presude.

Stoga je u ovom postupku, a sukladno naprijed cit. odredbi čl. 287. ZBPO trebalo odrediti doprinos pojedinog bračnog druga stjecanjem zajedničke imovine.

Iz iskaza svjedokinje H. T. pok. I. koja je bila zaposlenik tvrtke „Ž. c.“ doo u razdoblju od 1989. do 1996.godine razvidno je da je većinu poslova ugovarao tuženik, te da su stranke u navedenom razdoblju živjele u I.. Svjedokinji je poznato da su stranke imale obiteljskih i imovinsko-pravnih problema, a po mišljenju iste novac za uzdržavanje tužiteljici je davao tuženik.

S. je bila svjedok Dogovora stranaka sklopljenog u R. 24. kolovoza 1990.g., ali se nije mogla sjetiti sadržaja predmetnog Dogovora.

S druge pak strane, saslušani svjedoci F. Č. sin N. i M. Ž. pok. I. su u svojim iskazima decidirani da su stranke još kao momak i cura krenuli od nule, počeli su živjeti u jednom malom sobičku, te su tijekom trajanja bračne zajednice stvorili svu imovinu koja je predmet ovoga postupka, dakle, neposredno pred početak D. rata. Svjedocima je poznato da su stranke zajednički kupovale nekretnine u K., u D., u S., hotel u V. i sl. Pri tome je tužiteljica osim tzv. ženskih poslova obavljala i tzv. muške poslove. Dakle, oboje navedenih svjedoka su decidirani da je sva imovina stečena do 1990.g. zajednička imovina stranaka, te da su iste sve stekli na jednake dijelove.

Glede iskaza svjedokinje H. T. pok. I. za navesti je da je ista postala zaposlenik tvrtke stranaka u trenutku kada je bračna zajednica u biti već faktički prestala, te joj nisu ni mogle biti poznate činjenice glede stjecanja zajedničke imovine. Međutim, svjedokinja je bila svjedok D. stranaka od 24. kolovoza 1990.g. u kojem D. su stranke na dan 24. kolovoza 1990.g. nabrojile sve nekretnine stečene u braku, dakle nekretnine koje predstavljaju zajedničku imovinu stranaka iz čl. 277. ZBPO.

Dakle, svjedokinji je bilo poznato, odnosno moralo biti poznato, što su stranke zajednički stekle u braku, jer je bila svjedok predmetnog D. stranaka.

S druge pak stranke sud nema razloga ne vjerovati iskazima svjedoka F. Č. sina N. i M. Ž. pok. I. obzirom da su ti iskazi logični, uvjerljivi, svjedoci imaju izravna i relevantna saznanja glede predmeta spora, a nisu zainteresirani za ishod istog.

Uzimajući u obzir naprijed navedene iskaze svjedoka, D. stranaka nadnevka U R. 24.

08. 1990.godine te ostalu relevantnu dokumentaciju koja prileži spisu ovaj sud smatra da su između ostalog i sve nekretnine koje su predmet konačno uređene i precizirane tužbe i tužbenog zahtjeva zajednička imovina stranaka (čl. 277. ZBPO) u ovom postupku, te da je udio tužiteljice u zajedničkoj imovini podjednak kao i udio tuženika, odnosno po ½ dijela iste (čl. 287. ZBPO).

Glede čest. zem. 5159/2 ZU 3292 K. S.

Pregledom zk izvatka za predmetnu nekretninu razvidno je da ista u naravi predstavlja zgradu, dio kuće, sušaru i dvor ukupne površine 1487 m2, a uknjižena je kao suvlasništvo A. G. pok. M. za 1/8 dijela, P. G. pok. N. za 33440/53208 dijela, te J. Ž. pok. J. (tuženika) za 467/1478 dijela.

Prema navodima tužiteljice predmetna nekretnina u naravi predstavlja veliki poslovni prostor u S. u kompleksu kojega je caffe bar, samoposluga i 25 apartmana, te staru obiteljsku kuću u S..

Budući stranke tijekom postupka nisu predlagale očevid na licu mjesta, ili pak neku drugu radnju kojom bi se utvrdilo što u naravi predstavljaju utužene nekretnine, to sud nije ni mogao točno i precizno utvrditi što te nekretnine u naravi predstavljaju, pa je ovu presudu temeljio na iskazima stranaka, svjedoka, ugovora, te ostaloj dokumentaciji koja prileži spisu.

Spisu prileži kupoprodajni ugovor od 10. svibnja 1980.g. sklopljen između P. G. pok. N. iz S. i J. Ž. pok. J. iz S., a predmet kojeg ugovora je čest. zem. 5159 (kat. čest. 7030 K. S.), koji ugovor je ovjeren od tadašnjih upravnih tijela te je po istom plaćen porez na promet nekretnina.

No, bez obzira što je predmetni kupoprodajni ugovor sklopio tuženik, isti je sklopljen za vrijeme trajanja braka, a kako je sud već naprijed utvrdio da je udio bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine podjednak, to je tužiteljici priznata ½ čest. zem. 5159/2 KO S.. Pri tome za napomenuti je da ovako postavljen tužbeni zahtjev tužiteljice je deklaratorne naravi, te tužiteljica može po pravomoćnosti ove presude protiv osoba koje su uknjižene u zemljišnim knjigama suda kao suvlasnici predmetne nekretnine pokrenuti odgovarajuće postupke glede utvrđenja vlasnosti iste.

Tvrdnja tuženika da je isti na predmetnoj nekretnini, a po prestanku bračne zajednice sagradio stambeno poslovni objekt koji predstavlja njegovu posebnu imovinu, za navesti je da to nije predmet ovoga postupka, obzirom na načelo jedinstva nekretnine, te O. U. suda R. (U- III-493/02), po kojoj odluci su ništavni pravni poslovi kojima jedan od bračnih drugova raspolaže zajedničkom imovinom bračnih drugova bez suglasnosti drugog bračnog druga, sukladno odredbi čl. 277. ZBPO. Naime, bračni drug koji raspolaže takovom zajedničkom imovinom, dok traje postupak radi podjele zajedničke imovine, istom raspolaže protivno odredbi čl. 283. ZBPO, što ima za posljedicu ništavost pravnog posla, te se ne može steći pravo vlasništva niti na temelju povjerenja u zemljišne knjige, pa je takav pravni posao ništetan.

Uostalom, tuženik je u svom iskazu na ročištu održanom dana 12. listopada 2012.g. decidiran da predmet ovoga postupka može biti kuća u R., te tri kuće u S., dok je i u svom prethodnom stranačkom iskazu na ročištu održanom dana 03. travnja 2007.g. (str. 92-93 spisa) iskazao da zajedničku imovinu predstavlja između ostalog dio kuće u D. ulici u S., poslovno-stambeni objekt u S., P. 9, gdje se nalaze aprtmani, kao i vila u R., obzirom da su sve navedene nekretnine stečene u braku.

Glede čest. zem. 5133/1 K. S., ZU 3696 K. S.

Iz zk izvadaka za predmetnu nekretninu razvidno je da stranke nisu upisane kao vlasnici ni suvlasnici iste, već su uknjiženi suvlasnici K. M. pok. I. za 384/3840 i A. M. pol. J. za 32/3840 dijela cjeline, a predmetna nekretnina u naravi predstavlja vrt površine 1063 m2. Spisu ne prileži bilo kakav relevantan dokument iz kojeg bi bilo razvidno na koji način su stranke stekle vlasnost predmetne nekretnine, tim više što prema tvrdnji stranaka ta nekretnina danas u naravi predstavlja staru radionu, odnosno sada pretvorenu u poslovni prostor i parkiralište.

No, pregledom D. stranaka nadnevka U. R. 24. 08. 1990.g. razvidno je da je opisana ta nekretnina nazvana „radionica ispod vodovoda i poslovni prostor i apartmani iznad vodovoda“, a što u naravi predstavlja čest. zem. 5133/1 K. S. te je bjelodano da su stranke već tijekom 1990.g. bile stvarni, ali ne i zk suvlasnici predmetne nekretnine. Obzirom na gornja utvrđenja glede jednakog doprinosa bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, to je i glede ove nekretnine ½ iste priznata tužiteljici s naslova bračne stečevine.

Glede čest. zem. 1041/1 ZU 1608, čest. zem. 1041/2, 1041/4 ZU 564, čest. zem. 1041/3 ZU 94, čest. zem. 1043 ZU 2608, čest. zem. 1042 ZU 2574,

sve K. R.

Među strankama nije prijeporno da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju kuću u R. s pripadajućom okućnicom V. O., koju nakon razvoda braka koristi tužena. Uostalom, tuženik je kako u svom stranačkom iskazu tako i u svom podnesku od 08. ožujka 2011.g. (str. 135. spisa) naveo da bračnu stečevinu parničnih stranaka predstavlja kuća u R. upisane u K. R. Z. 1608, te grobnica na obiteljskom groblju u S..

Spisu prileže kupoprodajni ugovori sklopljeni između J. Ž. pok. J. i Ive Ž. ž. J. kao kupaca s jedne strane, te Z. K. ud. A. i M. C. pok. P. kao prodavatelja s druge strane, a glede čest. zem. 1041 i 1041/1 K. R., te ugovor sklopljen između J. (J.) Ž. kao kupca te A. Ž. i M. K. kao prodavatelja, a glede čest. zem. 1043 ZU 2608 K. R..

Iako predmetni ugovori nisu provedeni u zemljišnim knjigama suda za navesti je da su isti u cijelosti izvršeni, da su stranke u ovom postupku na kupljenim nekretninama sagradili naprijed opisanu kuću u R. koju su koristili zajednički do faktičnog prestanka bračne zajednice, a nakon toga ju koristi tužiteljica.

Glede ostalih nekretnina položenih u K. R. za navesti je da spisu ne prileže dokazi iz kojih bi bio razvidan način stjecanja vlasnosti istih, ali po iskazima stranaka i te nekretnine predstavljaju sastavni dio okućnice naprijed opisane kuće u R.. Još jednom se napominje da ni stranke, a ni njihovi punomoćnici tijekom trajanja ovog postupka (23 godine) nisu predložili očevid na licu mjesta, a glede identifikacije utuženih nekretnina niti pak bilo koji drugi relevantan dokaz u cilju utvrđivanja zajedničke imovine stranaka, pa se utvrđenja suda temelje na raspoloživoj dokumentaciji koja prileži spisu, iskazima stranaka i svjedoka.

No, kako se radi o deklaratornoj tužbi i tužbenom zahtjevu, pod uvjetom da presuda postane pravomoćna, stranke će, a u cilju utvrđenja prava vlasnosti nekretnina koje su im pripale u ovom postupku trebati pokrenuti druge postupke protiv uknjiženih zk vlasnika. Za napomenuti je da sud nije ovlašten po službenoj dužnosti ni predlagati ni provoditi bilo kakove dokaze koje stranke ne predlože, pa će se tako ponašati i u buduće.

Glede čest. zem. 356/4 ZU 211 KO K.

Iz zk izvatka koji prileži spisu razvidno je da se predmetna nekretnina vodi kao suvlasništvo A. Ž. pok. I., J. Ž. pok. I., M. Ž. pok. I. i M. Ž. pok. I.. Spisu prileži Ugovor o kupnji zemljišta od 01. listopada 1978.g. sklopljen između M. G. iz S., kao prodavatelja s jedne strane i J. (J.) Ž. kao kupca s druge strane, a glede zemlje zv. „P.“, te također Ugovor o kupnji zemljišta nadnevka U. S., 22. listopada 1978.g. sklopljen između istih stranaka i glede iste nekretnine, gdje je vjerojatno oba navedena ugovora se odnose na nekretninu u K. označenu kao čest. zem. 356/4 KO K..

Među strankama nije prijeporno da nekretnina koja je predmet navedenih kupoprodajnih ugovora je položena u K. K., da nosi naziv „P.“, te da ista danas u naravi predstavlja nekretninu na kojoj je započeta gradnja pogona.

Pri tome tvrdnja tuženika da bi se radilo o njegovoj „starini“, ne odgovara činjeničnome stanju obzirom da je iz naprijed navedenih kupoprodajnih ugovora razvidno da je tuženik za vrijeme trajanja braka s tužiteljicom od vjerojatno stvarnog, ali ne i zk vlasnika kupio predmetnu nekretninu.

Obzirom na naprijed navedena utvrđenja da se radi o zajedničkoj imovini, u stjecanju kojem su stranke dale podjednak doprinos, to je tužiteljici priznato pravo suvlasništva ½ predmetne nekretnine.

Glede grobnice na N. groblju u S.

Iz potvrde SDŽ G. S. V. pogona za obavljanje komunalnih djelatnosti od 10. rujna 2013.g. razvidno je da se grobnica broj 9, grobno polje IV s 12 ukopnih mjesta nalazi u korisništvu J. Ž..

No, iz podneska tuženika od 08. ožujka 2011.g. (str. 135 spisa) razvidno je da tuženik tužiteljici ne spori da bi obiteljska grobnica na N. groblju u S. predstavljala bračnu stečevinu, pa obzirom da se radi o zajedničkoj imovini stjecanju kojem je tužiteljica doprinijela za ½ dijela, istoj je priznato pravo suvlasništva, odnosno sukorištenja na navedenu grobnicu. Obzirom na iznijeto odlučeno je kao u izreci presude.

Sud je odbio prijedlog tužiteljice glede određivanja privremene mjere, budući nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 295., 296. i 297. Ovršnog zakona, obzirom da tuženik nije uknjižen u zemljišnim knjigama suda kao knjižni vlasnik čest. zem. 5481/1, 5481/3, 5480, 5483 i 5482/3 sve K. S..

Budući se privremena mjera zabrane, otuđenja i opterećenja nekretnine ne može odrediti na izvanknjižnom, već samo knjižnom vlasništvu, to je predmetni prijedlog neprovediv u zemljišnim knjigama suda, te je istoga valjalo odbiti kao neosnovanog. Isto tako, tužiteljica nije dokazala da bi joj neodređivanjem privremene mjere nastupila nenadoknadiva šteta, tim više što predmetne nekretnine uopće nisu predmet tužbe i tužbenog zahtjeva iste, te se nisu ispunili uvjeti iz čl. 298. i 299. Ovršnog zakona glede određivanja privremene mjere.

Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja pod I.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.

1. ZPP-a, a tužiteljici je priznat sastav tužbe od 11. studenog 1991.g. 25 bodova (250,00 kn ) Tbr.

7. OT-a, te zastupanje na ročištima od 09. prosinca 1991.g. 25 bodova (250,00 kn ) Tbr.

9. OT-a, 25. kolovoza 1997.g. 25 bodova (250,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 07. listopada 1997.g. 25 bodova (250,00 kn) Tbr.

9. OT-a 17. studenog 1997.g. 25 bodova (250,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 07. listopada 1998.g. 25 bodova (250,00 kn) Tbr.

9. OT-a.

06. listopada 1999.g. 25 bodova (250,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 04. studenog 1999.g. 25 bodova (250,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 28. siječnja 2003.g. 25 bodova (250,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 03. ožujka 2003.g. 25 bodova (250,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 05. studenog 2004.g. 25 bodova (250,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 18. siječnja 2005.g. 25 bodova (250,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 03. ožujka 2005.g. 25 bodova (250,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 13. svibnja 2005.g. 12,5 bodova (125,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 01. rujna 2005.g. 25 bodova (250,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 13. veljače 2007.g. 25 bodova (250,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 03. travnja 2007.g. 25 bodova (250,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 24. rujna 2007.g. 25 bodova (250,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 22. siječnja 2008.g. 12,5 bodova (125,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 10. travnja 2008.g. 25 bodova (250,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 22. rujna 2008.g. 25 bodova (250,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 20. studenog 2008.g. 12,5 bodova (125,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 09. srpnja 2009.g. 25 bodova (250,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 08. prosinca 2009.g. 12,5 bodova (125,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 02. ožujka 2010.g. 12,5 bodova (125,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 27. siječnja 2011.g. 25 bodova (250,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 11. travnja 2012.g. 25 bodova (250,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 13. lipnja 2012.g. 12,5 bodova (125,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 11. rujna 2012.g. 25 bodova (250,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 12. listopada 2012.g. 25 bodova (250,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 05. prosinca 2012.g. 12,5 bodova (125,00 kn) Tbr. 9 OT-a, 28. veljače 2013.g. 12,5 bodova (125,00 kn) Tbr. 9 OT-a, 19. rujna 2013.g. 25 bodova (250,00 kn) Tbr.

9. OT-a, 24. listopada 2013.g. 25 bodova (250,00 kn) Tbr.

9. OT-a i 05. prosinca 2013.g. 25 bodova (250,00 kn) Tbr.

9. OT-a, sastav 22 obrazložena podneska po 10 bodova (po 100,00 kn) Tbr.

8. OT-a (time da bi tužiteljici imalo pripasti po 25 bodova, odnosno po 250,00 kn, ali je ista popisala 10 bodova, odnosno 100,00 kn) te sastav obrazloženih podnesaka od 13. veljače 2011.g., 14. ožujka 2011.g. i 25. rujna 2013.g. po 25 bodova (po 250,00 kn) Tbr.

8. OT-a, kao i sastav žalbe od 22. svibnja 2000.g., od 25. veljače 2009.g. po 31,25 bodova (po 312,50 kn) Tbr.

10. OT-a, što daje iznos od 11.325,00 kn uvećano za 25% PDV-a (2.831,25 kn), odnosno ukupan iznos od 14.156,25 kn, a koji iznos je tužiteljici i obistinjen.

Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja pod II.

U Solinu, 17. siječnja 2014. godine

S U D

A C

Josip

Popadić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijama iste, u tri primjerka, Županijskom sudu u Splitu, a putem ovog suda.