I Kž-835/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 835/12-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Svedrovića, mr. sc. Branka Brkića, dr. sc. Marina Mrčele i Lidije Grubić Radaković, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Perice Rosandića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika L. B., zbog kaznenih djela iz članka 173. stavak 2. i dr. Kaznenog zakona (dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama osuđenika i njegove majke podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 22. listopada 2012. broj Kv- 416/12 u sjednici održanoj dana 13. ožujka 2013.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe osuđenika L. B. i njegove majke, H. B. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu od 22. listopada 2012. broj Kv- 416/12 preinačene su u odluci o kazni bez obnove kaznenog postupka:

- pravomoćna presuda koju čine presuda Županijskog suda u Splitu od 17. srpnja 2009. broj K-15/09 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. ožujka 2010. broj I Kž-773/09, kojom je osuđenik L. B. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. KZ/97 te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju tri godine, a potom opozvana uvjetna osuda iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu broj Kml-91/07 od 06. studenog 2007. zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. KZ/97 i izrečena kazna zatvora u

ene, osuđen na jedinstvenu

trajanju deset mjeseci pa je, uzimajući navedene kazne kao utvrđ

kaznu zatvora u trajanju tri godine i dva mjeseca

- pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 25. listopada 2010. broj K-742/10. i presuda Županijskog suda u Splitu od 12. srpnja 2011. broj Kž-22/11, kojom je osuđenik L. B. osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine zbog kaznenog djela iz članka 124. stavak 3. KZ/97, na način da su navedene kazne uzete kao utvrđene, a

I Kž 835/12-4

primjenom članka 60. KZ/97 i članka 498. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11 i 143/12, dalje u tekstu: ZKP/08), osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju pet godina.

Osuđeniku je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru u predmetu Županijskog suda u Splitu broj K-15/09 od 15. prosinca 2008. do 13. veljače 2009. te u predmetu Općinskog suda u Splitu broj K-742/10. od 20. veljače do 12. ožujka 2009., kao i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora od 26. srpnja 2012. pa nadalje.

Protiv te presude žalbu su pravodobno podnijeli osuđenik L. B. osobno, kao i njegova majka H. B. zbog odluke o kazni pa će se obje žalbe razmatrati kao jedna žalba osuđenika, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na blažu kaznu.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje. Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinka Orlić u pisanom očitovanju broj KŽ-DO- 31/13 od 22. veljače 2013. predložila je da se žalba osuđenika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da ga je prvostupanjski sud osudio na prestrogu jedinstvenu kaznu zatvora.

Naime, sud u postupku tzv. neprave obnove kaznenog postupka, u smislu članka 498. stavak 1. ZKP/08, ne utvrđuje ponovno pojedinačne kazne izrečene u pravomoćnim presudama pa, stoga, niti ne ispituje jesu li iste pravilno odmjerene s obzirom na utvrđene i cijenjene olakotne i otegotne okolnosti u pojedinim presudama, već ih uzima kao utvrđene, a primjenom odredbi o stjecaju izriče jedinstvenu kaznu, pri tome vodeći računa prvenstveno o svrsi kažnjavanja koju treba postići jedinstvenom kaznom.

U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je, pravilnom primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela, osuđeniku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju pet godina, koja kazna je veća od pojedinačno utvrđenih kazni, a ne doseže njihov zbroj i pri tome pravilno uračunao u jedinstvenu kaznu zatvora vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne zatvora.

Nasuprot prigovoru žalitelja, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, neovisno o tvrdnji žalitelja da je tempore criminis bio nezreo, neozbiljan i impulzivan, iako svjestan svojih pogrešaka, mišljenja je da je jedinstvena kazna zatvora u navedenom trajanju primjerena ostvarenju, kako opće svrhe kaznenopravnih sankcija iz članka 6. KZ/97, tako i svrhe kažnjavanja iz članka 50. KZ/97.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08, Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti, niti je

I Kž 835/12-4

na štetu osuđenika povrijeđen kazneni zakon pa je, na temelju članka 482. ZKP/08, trebalo odbiti žalbu osuđenika i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 13. ožujka 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Perica Rosandić, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.